Hrvatsko društvo pisaca obilježilo je obljetnicu smrti pjesnika Vladimira Vidrića postavljanjem spomen-ploče na gradilište Tome Horvatinčića u Preobraženskoj 6 u Zagrebu, gdje je nekad stajala pjesnikova kuća
'U ovoj kući se rodio 30. travnja 1875. Vladimir Vidrić, hrvatski pjesnik. Umro 29. rujna 1909. O stogodišnjici rođenja spomen-ploču podiglo Društvo književnika Hrvatske, 1975.'
Mnogo se toga promijenilo od 1975, pa tako i kuća na kojoj je nekad bila vidljiva citirana spomen-ploča. Sada se na adresi Preobraženska 6 ne može naći ni zgrada u kojoj je svojedobno rođen Vladimir Vidrić, nego gigantsko gradilište Tome Horvatinčića, koje će na kraju svega neonski blještati kako to samo šoping centri znaju. Još jedna zanimljiva promjena jest da je spomen-ploču Vidriću na njeno mjesto simbolično vratilo Hrvatsko društvo pisaca, dok Društvo hrvatskih književnika nije pustilo glasa oko cijele stvari.
Spomen-ploča je postavljena na visoku ogradu oko gradilišta, ispunjenu reklamnim panelima, a rok trajanja joj vjerojatno neće biti dug. Vidjeti ime Vladimira Vidrića u trenutnom kontekstu Preobraženske 6 doista je čudno, jer sada na toj adresi najmanje ima poezije. Govoreći u ime HDP-a njegov predsjednik Velimir Visković istaknuo je da ne smijemo zaboravljati naše kulturne velikane, podsjetivši da je Vladimir Vidrić ostavio opus od četrdesetak nezaboravnih pjesama, kao 'naš najbolji pjesnik pejzaža'.
S druge strane, mladi je Vidrić bio jedan od buntovnika koji su 1895. spalili mađarsku zastavu prilikom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu, što znači da bi danas, da je živ, najvjerojatnije bio među onima koje policija iz Varšavske miče u maricama.
Naravno, tragikomika situacije u kojoj se građanima Zagreba umjesto jednog pjesnika nudi šoping podvučena je i zvukom glasnih bušilica i ostalih građevinskih strojeva, koji su neumoljivo nastavljali putom u kapitalistički napredak, pa je na trenutke bilo teško čuti glumca Renea Medvešeka, koji je prigodno recitirao dvije Vidrićeve pjesme. Među četrdesetak okupljenih nalazili su se i 'uobičajeni osumnjičeni', poput Vilima Matule i Teodora Celakoskog, aktivista Prava na grad, koji su bitku protiv devastacije Cvjetnog trga započeli baš pokušajem da se sačuva spomen-ploča Vladimiru Vidriću.
Inače, pjesnik Vidrić je svoj život relativno mlad skončao u ludnici, što se za umjetnike uvijek činilo kao jedna od boljih opcija. To je bilo prije točno 101 godinu. Danas bi možda tek otišao u H&M, čim se outlet otvori u nezaustavljivo rastućem šoping-centru te više ne bi bilo pjesama o zujanju zlaćanih pčela, nego o zlatnim kreditnim karticama.
