Tako će zagrebački gledatelji imati prilike vidjeti, prvi nakon londonske praizvedbe, adaptaciju te obiteljske sage, nagrađene uglednim priznanjem Susan Smith Blackburn Prize koje se dodjeljuje dramatičarkama koje pišu na engleskom jeziku.

Taj komad o četiri generacije snažnih žena, koji počinje 1945. kada se jedna žena po partijskom ključu useljava u vilu bivšeg endehaškog emigranta, a završava 2011., kada se zatvaraju neka obiteljska poglavlja, a novi moćnici vođeni ideologijom kapitala kroje sudbinu kuće, režirat će Ivica Buljan, ravnatelj Drame, a izvest će se kao finale sezone.

Također, Tena Štivičić je prošlog tjedna u Zagrebu promovirala novu zbirku drama 'Nevidljivi' u izdanju Henacoma. Zbirka je nazvana prema istoimenoj drami o emigrantima, koju je napisala prije 'Tri zime' i koja još nije prevedena niti izvedena u Hrvatskoj, a u knjizi su još tiskane 'Krijesnice' i 'Sedam dana u Zagrebu'. Po drami 'Nevidljivi' Tena Štivičić je napisala scenarij po kojem će oskarovac Tanis Danović početi najesen snimati film u produkciji Good Filmsa.

Spomenuli ste da ćete sami prevesti svoj tekst s engleskog na hrvatski pa me zanima hoćete li prilagođavati neke detalje ili dio priče hrvatskoj izvedbi s obzirom na provokativnost teme i činjenicu da se radnja događa u Zagrebu?

Nije stvar u prilagođavanju Hrvatskoj i hrvatskom jeziku nego u prepoznavanju nekih detalja iz života, kulture ili mentaliteta Zagreba i Hrvatske, koji će kod nas doživjeti drukčiju recepciju nego u Londonu ili u nekoj drugoj sredini gdje je to nemoguće postići, pogotovo kada se piše na stranom jeziku. To prepoznavanje može izazvati neka igra riječi, ili spominjanje nekih simbola iz bivših vremena koji će sigurno kod zagrebačke publike evocirati čitavo razdoblje i gomilu implikacija, što nekoj stranoj kulturi ne znače apsolutno ništa. Također, mogu reći da će to biti svojevrsna hrvatska praizvedba zato što će mi taj prijevod, odnosno adaptacija pružiti mogućnost da napravim neku novu verziju koja će imati posebnu dimenziju. Mislim da će mi ta adaptacija biti jako zabavna i slobodna.

Iako ste doživjeli veliki uspjeh u Natioanal Theatru u Londonu s tekstom 'Tri zime', koliko vam znači ova izvedba u zagrebačkom HNK-u, u gradu u kojem ste odrasli?

Rad u National Theatru bio mi je beskrajno uzbudljiv, ali poseban je doživljaj doći u grad gdje sam rođena i gdje sam odrasla te sudjelovati u stvaranju predstave na vlastitom jeziku. Komad je smješten u Zagreb, velikim dijelom inspiriran je mojim intimnim impresijama Zagreba te se oslanja na moju dugu obiteljsku zagrebačku povijest. Veći dio radnje odvija se u kući u Zagrebu koja također ima dugu, kompleksnu i povremeno kontroverznu prošlost, tako da je adekvatno da se tekst postavi baš u HNK-u. Priča pokriva povijest jedne obitelji tokom 70 godina, pokazujući kako se svaka generacija suočava s nekim novim i dramatično drukčijim sustavom vrijednosti i svjetonazorom. Jako sam uzbuđena i veselim se suradnji s ansamblom HNK. Također pregovaram i s nekim drugim kazalištima u drugim zemljama, tako da je u pripremi već devet prijevoda tog teksta, no pošto još nisam potpisala ugovore, ne mogu otkrivati detalje.

Drama 'Tri zime' otvara i neka provokativne teme o kojima se godinama šutjelo ili su se prešućivale, poput sukoba partizana i ustaša, spominje se i NDH, tranzicijski problemi i slično. Pišući dramu, jeste li svjesno išli za demistifikacijom tih podjela koje su u nekim krugovima u Hrvatskoj itekako važne?

U životu jedne obitelji ne mogu se zaobići činjenice da su u njihovoj povijesti postojale podjele i različite pripadnosti te da se te pripadnosti u svakom vremenu drukčije tretiraju. Primjerice, jedan lik iz drame, bivša aristokratkinja čiji je otac bio povezan s ustašama, u jednom trenutku kaže da je 45 godina morala sakrivati svoje podrijetlo kao zmija noge, a sada joj svi govore da bi ga trebala reklamirati. Na ovim prostorima svi smo uronjeni u takve shizofrene sklopove što mi je bilo iznimno zanimljivo istraživati, posebno kako se ljudi nose s time i kako žive sa svojom prošlošću. Ne umišljam da nudim neko rješenje, ali smatram da o takvim stvarima, o podjelama iz prošlosti, o podrijetlu, treba stalno razgovarati, ali ne na pamfletski način.

Očekujete da će tekst nakon zagrebačke izvedbe izazvati polemiku ili uzburkati duhove?

Svaki je tekst podložan interpretaciji, ali u ovom trenutku doista ne mogu reći hoće li neki kontroverzni detalji iz naše prošlosti izazvati reakcije u javnosti. Moram naglasiti da tekst nije pisan s namjerom da bude provokativan, nego s idejom da autentično pristupim svojim likovima i da oni imaju svoju istinu.

Na promociji knjige 'Nevidljivi' izjavili ste da se osjećate i kao hrvatska i kao engleska spisateljica. Jeste li pritom mislili na podvojenost identiteta s obzirom na to da već više od deset godina živite u Londonu ili prvenstveno na ukorijenjenost u dva jezika?

Ta je izjava zazvonila puno jače nego što sam očekivala. Živimo u vremenu u kojem se volimo nabacivati raznim oznakama, pogotovo nacionalnim, no po mom mišljenju pitanje identiteta i pripadnosti fleksibilne su kategorije. Moj identitet određuje pripadnost Zagrebu i širem kulturološkom području bivše zemlje i Balkana. No mislim da sve ljude najviše određuje njihova neposredna sredina u kojoj su živjeli i odrastali te okvir te sredine, odnosno, je li ta sredina urbana ili ruralna, otvorena ili zabačena, internacionalna ili multikulturalna i slično. London je otvoren, urban, multikulturalan i megalopoličan grad, i te karakteristike utječu na mene, moj identitet i moje teme kojima se bavim, a britanska dramska tradicija sigurno je imala utjecaj i na moj dramski izraz. U tom smislu osjećam se i londonskom spisateljicom.