Nova sezona ZKM-a bit će uzbudljiva, najavila nam je ravnateljica Snježana Abramović Milković. Počinje praizvedbom novog teksta mladog hrvatskog dramatičara Ivora Martinića 'Dobro je dok umiremo po redu'. Zatim, u studenome, slijedi gostovanje najnovije predstave Olivera Frljića 'Imaginarna Europa', premijerno izvedene u sklopu međunarodnog projekta Europski ansambl u Stuttgartu.

ZKM je s koprodukcijom 'Erasmus', premijerno izvedenom u srpnju u Varšavi, imao osam premijera, od 'Huddersfielda', preko upozoravajućeg komada 'Mladež bez Boga', pa do političnog 'Eichmanna u Jeruzalemu'. Je li takvom koncepcijom odgovorio na zahtjeve vremena i društva u kojem živimo?

Izbor autora i redatelja koji se jasno bave aktualnim društvenim temama dio je našeg koncepta što kazalište nastoji promišljati kao mjesto budnog propitivanja umjetnosti te gdje predstava prestaje biti tek slikom zanatske umješnosti. Predstava mora intrigirati, ostaviti emotivni dojam i zamisliti gledatelja. Mislim da sve predstave koje ste spomenuli upravo kroz snažnu društvenu i političku uzemljenost i stav od kojeg ne bježe proizvode upravo takav dojam. 'Huddersfield' u režiji Renea Medvešeka snažna je predstava o hrvatskoj stvarnosti i životnoj perspektivi koju mladi ljudi ne osjećaju, pogotovo u manjim mjestima poput Karlovca, te velikom valu iseljavanja u potrazi za prosperitetnijim mjestom za život, pa makar i u Huddersfieldu. Naš stalni suradnik, dramaturg Tomislav Zajec sjajno je prilagodio i lokalizirao dramu Uglješe Šajtinca, za što je i dobio nagradu za dramaturgiju na Festivalu malih scena u Rijeci, na kojem su važne glumačke nagrade dobili Mateo Videk i Dado Ćosić. Za ulogu Ratka u istoj predstavi Dado Ćosić dobio je i nagradu žirija Novog lista. Ovo je tek jedan od primjera u kojem se vidi da i publika i struka prepoznaju nastojanje ZKM-a u osluškivanju, a onda i umjetničkoj reakciji na pomake u društvu kojima svjedočimo.

Predstava 'Erasmus', koju je u Teatru Nowy režirala Anne Smolar, dio je međunarodnog projekta pod nazivom Europski ansambl. Kako se ZKM našao u tom projektu? I bavi li se on nekim od trenutačno aktualnih tema, kao što su ksenofobija i migracije?

Projekt je inicirao Burkhard Kosminski, intendant Schauspiela Stuttgart, a partnerstvo je ponuđeno ZKM-u i Teatru Nowy iz Varšave, čiji je osnivač i umjetnički ravnatelj jedan od najznačajnijih europskih redatelja Krzysztof Warlikowski. Projekt je podržala njemačka zaklada Kulturstiftung des Bundes. Umjetnički voditelj tog dvogodišnjeg projekta pod nazivom Europski ansambl je Oliver Frljić, koji je i sam režirao predstavu u Stuttgartu, nakon čega slijede režije mladih redatelja Anne Smolar, Anestisa Azasa, Žige Divjaka i Selme Spahić u sva tri partnerska kazališta. Tema kojom se bave predstave su europski identitet i politička realnost Europske unije, odnosno krhkost saveza koji se suočava s velikim izazovima, od novih ekonomskih promjena do strahova i ksenofobije zbog useljavanja migranata. 'Erasmus' je autorska predstava koja suprotstavlja učenje Erasmusa Roterdamskog aktualnom bolonjskom programu razmjene studenata, nazvanog po njemu, te pritom promišlja pokušava li se time formalno održati utopija zajedništva i razumijevanje nacionalnih razlika o koje se Europska unija neprekidno spotiče. Odnosno, možemo li i do koje mjere, s obzirom na čelične ograde koje štite granice, o samoj ideji Europske unije zapravo govoriti kao o utopiji.

Spomenuli ste Frljićevu predstavu, premijerno izvedenu u Stuttgartu, također u sklopu projekta Europski ansambl. U tom komadu 'Imaginarna Europa' sudjeluju glumci ZKM-a Adrian Pezdirc i Tina Orlandini, a Frljić u njoj uz gole glumce, velike slike i kartonski lik Krista, koji kaže da u utopiji nema mjesta religiji i privatnom vlasništvu, propituje današnju Europsku uniju. Kako je Europa prihvatila novu Frljićevu provokaciju?

Oliver Frljić napravio je sjajnu i važnu predstavu koja je i od publike i od kritike prihvaćena s velikim zanimanjem i sjajnim kritikama te je već do ovog trenutka pozvana u kazalište Maxim Gorki u Berlinu, na uvaženi Gorki festival, kao i na progresivni Desiree festival u Suboticu. Vezano uz posljednju scenu koju spominjete, ona je zasigurno provokativna, ali nikako blasfemična, već vrlo dirljiva, a u njoj dvoje nagih glumaca razgovara s Kristom o svijetu u kojem živimo danas te mu postavljaju pitanje koliko bi se on složio s djelima koja se sve ovo vrijeme čine u njegovo ime. Predstava je inspirirana Gericaultovim remek-djelom 'Splav meduze' kao direktnom kritikom tadašnje aktualne vlasti, čime Frljić aludira na svakodnevne izbjegličke drame u Sredozemnom moru, istovremeno ispisujući jasnu alegoriju na današnje duhovno stanje Europe.

Hoćemo li tu Frljićevu predstavu vidjeti u Zagrebu?

Zagrebačka publika će je, s ostalim predstavama iz projekta Europski ansambl, vidjeti krajem studenog u formi mini festivala, naravno u ZKM-u.

Sezonu je svakako označila i predstava 'Mladež bez Boga' Boruta Šeparovića, u kojoj je prikazana stravična slika mlade generacije, koja izaziva grč u želucu. Koliko kazalište može utjecati na publiku, pa time i na društvo?

Predstava 'Mladež bez Boga', koja će gostovati na ovogodišnjem Bitefu u Beogradu i festivalu MOT u Skopju, ima stopostotnu gledanost te je interes publike toliki da smo je iz male premjestili u veliku dvoranu. 'Mladež bez Boga' trebamo prije svega gledati mi - pripadnici srednje i starije generacije - kako bismo shvatili u kojoj mjeri zbog društvenog podrivenog morala danas izrasta bešćutna, asocijalna i apatična generacija mladih ljudi, potpuno uronjena u agresivan i manipulativan svijet virtualnog. Sve više mladih svoje uzore pronalazi u nasilju, mržnji, ksenofobiji i radikalnim politikama, o čemu često čitamo na portalima, a predstava je premijerno prikazana netom prije masakra na Novom Zelandu i objavljivanja manifesta počinitelja, samo jednog u zabrinjavajućem nizu sličnih tekstova. Gledatelji s predstave doista odlaze potreseni jer im otvara prozor u stvarnost koje mnogi roditelji zapravo nisu svjesni, u smislu blizine zabrinjavajućih i duboko uznemirujućih sadržaja koji su djeci toliko lagano dostupni u virtualnom prostoru.

Mislite li da kazališne poruke relevantnih predstava kao što su 'Mladež bez Boga' i 'Eichmann u Jeruzalemu' dopiru do nadležnih institucija, ministara itd.?

Nisam sigurna da dopiru u pravoj mjeri. Prilikom premijere 'Eichmanna u Jeruzalemu' uputila sam osobno pismo premijeru, predsjednici i ministrima u Vladi, u kojem sam istaknula koliko je, u ovom trenutku u kojem se nalazimo, važno da svojom prisutnošću obilježe premijeru. Mislim da bi time poslali vrlo jasnu poruku javnosti s obzirom na to da se i dalje gotovo istim žarom bavimo revizionizmom i nadmećemo u tome koji je režim pobio više ljudi, ustaški ili komunistički, zaboravljajući pritom da ovdje nije riječ o brojevima, već prije svega o ljudima. Trenutačno radimo na tome da 'Eichmann u Jeruzalemu' dobije preporuku Agencije za odgoj i obrazovanje za prezentaciju u srednjim školama u sklopu sata povijesti jer je čitava predstava sagrađena oko istinitih svjedočanstava prikazanih u potresnom Lanzmannovu dokumentarnom filmu 'Shoah'.

Sva kazališta u Europi bore se za publiku. Kako ZKM stoji s gledateljima?

Imamo vrlo dobru popunjenost. U prvih šest mjeseci ove godine prodanost ulaznica čak se povećala za značajnih 11 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, iako nas je krajem siječnja zadesila zaista velika tragedija. Naime, iznenada je preminuo mladi član ansambla ZKM-a Robert Budak, što je istovremeno srušilo gotovo čitav repertoar kazališta jer je naš Robert glumio u većini predstava. To je za čitavo kazalište prije svega bilo izrazito teško emotivno razdoblje, u kojem smo usprkos toj tragediji zajednički morali pronaći snage i organizacijski presložiti čitavu sezonu. Već tada smo naslućivali ono što je danas sasvim jasno - koliko je taj gubitak bio težak i nenadoknadiv. Uz to, važno je napomenuti da našu publiku čine opinion makeri, neovisni intelektualci, ljudi koji su istinski ljubitelji kazališta različitih društvenih profila, ali također i mlada publika, tako da imamo sjajan zadatak razvijati publiku i edukativno djelovati na mladu populaciju izborom tema koje su zaista snažne, čime ih nastojimo potaknuti na razvijanje vlastitog stava i kritičkog razmišljanja.

Tijekom ljeta ZKM gostuje na nekoliko festivala, a finale će biti na sarajevskom MESS-u, jednom od najuglednijih kazališnih festivala u regiji, na kojem će gostovati s predstavom 'Eichmann u Jeruzalemu' Jerneja Lorencija. Što uvrštenje na taj festival predstave koja se bavi 'banalnošću zla' i naličjem fašizma znači za ZKM?

Pred nama je značajan broj ljetnih gostovanja, a ona se nastavljaju i u sljedećoj sezoni. Trenutno nas čeka gostovanje 'Tita Andronika' na Shakespeare festivalu u Gdanjsku početkom kolovoza, a upravo smo se vratili sa Splitskog ljeta i Ohridskog festivala. Zatim su pred nama gostovanja na Bitefu, MOT-u, na festivalu Borštnikovo srečanje, Ludwigshafenu, na festivalima u Temišvaru i MESS-u, kao i gostovanja u Narodnom pozorištu u Beogradu i Sarajevu. MESS je važan internacionalni festival koji često uvrštava predstave ZKM-a u svoj program. Prošle godine tamo smo izveli predstavu 'Ono što nedostaje' u režiji Selme Spahić. Selektor festivala Dino Mustafić mi je nakon odgledane predstave 'Eichmann u Jeruzalemu' rekao da ga je iznimno potresla te da je za sarajevsku publiku važno da dobiju priliku da je pogledaju. Naime, u toj predstavi autori i glumački ansambl ne istražuju samo prošlost kroz korijene zla i generacijski naslijeđene strahove, već propituju bitnu komponentu – a to je uporno izbjegavanje demonizacije zla. Svi smo mi skloni idealizirati one koji su nam bliski i koje volimo na račun one suprotne strane. No zločine u ratu u pravilu su počinili ljudi od kojih bismo to najmanje očekivali, ljudi koji vole svoju obitelj i djecu, a istovremeno su krvoloci nečijoj tuđoj djeci. Glumci su proučavali obilan dokumentaristički materijal sa suđenja Eichmannu i Artukoviću, literaturu koju je predložio redatelj, istraživali dio arhive u Jasenovcu, ali i otkrivali osobne priče o svojim obiteljima kroz proces rada te se na taj način, kroz improvizaciju i suptilan rad s Jernejem, dogodila drukčija forma, potresna dokumentarističko-izvedbena predstava koja ima veliku emotivnu snagu, uz glumce koji u četiri sata izvedbe maestralno drže pažnju gledatelja.

Ove godine Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu slavi 20. godišnjicu postojanja. Kad se osvrnete unatrag i pogledate tih 20 godina, jeste li zadovoljni postignutim rezultatima?

U proteklih dvadeset godina publika je imala priliku vidjeti preko 270 predstava različitih formata, izvedbenih žanrova i umjetničkih koncepata europskih i svjetskih grupa. Festival je brzo postao poznat u međunarodnim plesnim krugovima, a s vremenom je nastavio razvijati svoje potencijale; prije pet godina postao je prezentacijski partner organizacije Aerowaves, vjerojatno najznačajnije europske mreže plesnih stručnjaka. Dvadeseta obljetnica je značajan jubilej za nezavisni festival, već pet godina u dobrim rukama Petre Glad. Predstave su se ove godine mogle svesti na zajedničku temu fuzije energije i tijela. Većina ih se bavi ritualnim motivima i ekstatičnom tjelesnošću, na različite načine provučenim kroz predstave. Ali ono što ih povezuje svakako je ideja o zajedništvu i grupnoj energiji kao jedinoj mogućnosti opstanka današnjeg čovječanstva. Nužno moramo razvijati svijest o onome što nam je zajedničko, a ne onome što nas dijeli. Upravo umjetnost ima neprocjenjivu ulogu u tome.

Novu sezonu otvarate praizvedbom teksta Ivora Martinića 'Dobro je dok umiremo po redu' u režiji Aleksandra Švabića. Svaka praizvedba novog dramskog teksta veliki je događaj. Jesu li praizvedbe domaćih autora jedan od prioriteta ZKM-a?

Da, u posljednjih pet godina ZKM je imao nekoliko praizvedbi domaćih autora; praizveli smo drame 'Posljednja panda ili statika' Dine Pešuta i 'Ono što nedostaje' Tomislava Zajeca, ali i 'Črnu mati zemlu' Kristiana Novaka te tekst Filipa Nole 'Tri X i ja' u sklopu programa Inkubator. Podržavati nacionalnu književnost kroz praizvedbe suvremenih hrvatskih autora od velike je važnosti te istovremeno predstavlja obavezu jer potiče i ohrabruje dramske pisce na stvaranje novih djela. Pritom je zanimljivo spomenuti da ove naše predstave imaju i odličnu gledanost, što ukazuje na to da njihovi glasovi rezoniraju s publikom u smislu progovaranja živim kazališnim jezikom o aktualnim problemima našeg društva. Predstava kojom otvaramo sezonu 'Dobro je dok umiremo po redu' bavi se pomoću prikaza razorene obitelji odlascima, rastancima, ali i neugodnim ponovnim susretima njenih članova. Intimistička je to drama kroz koju se istovremeno ogleda i sve ono što živimo na širem planu; promišljanje o vlastitoj vrijednosti kroz materijalnu moć, svi oblici površnosti, nedostatak empatije i usmjerenost isključivo na vlastitu afirmaciju.

Prije godinu i pol, u jeku natječaja za novog ravnatelja ZKM-a, Kazališno vijeće dalo je prednost drugom kandidatu – glumcu Danijelu Ljuboji. Kako iz današnje pozicije ravnateljice u drugom mandatu gledate na taj slučaj? Je li teško raditi u situaciji u kojoj se vuku takvi repovi?

Posvećena sam radu na novim i koprodukcijskim predstavama, tako da ne stignem razmišljati o prošlosti. Uvijek se u periodu izbora za ravnatelja događaju političke borbe, to je moje tumačenje.

Jeste li zadovoljni pozicijom ZKM-a na kazališnoj karti? Hoćete li nešto mijenjati u drugom mandatu - tematski okvir, više predstava za djecu ili nešto drugo?

Pred ZKM-om je uzbudljivo razdoblje, imamo puno planova. Pred realizacijom je velik broj značajnih regionalnih i europskih gostovanja. Dvogodišnji projekt 'Europski ansambl' nalazi se pred organizacijski najzahtjevnijom fazom realizacije i intenzivno radimo na povezivanju s drugim kazališnim kućama u Europi. U sezoni koja je pred nama uvodimo i potpuno novi program 'Držić u ZKM-u', u kojem ćemo uz podršku Ministarstva kulture organizirati koncertna čitanja Držićem nagrađenih tekstova u izvedbi glumaca iz našeg ansambla. Na taj način dajemo još jedan poticaj afirmaciji hrvatskog suvremenog dramskog pisma. Uz podršku Ministarstva kulture ustanovili smo i svojevrsnu radionicu kroz program 'Budućnost je ovdje', koji će financijski i organizacijski pomoći mladim dramskim piscima da uz mentorstvo rade na razvoju svog dramskog teksta. Napravili smo dosta, ali naravno da ne smijemo stati. Imam sjajnog suradnika Tomislava Zajeca te zajedno otkrivamo tekstove, razgovaramo o redateljima, komentiramo programske smjernice i odgledane predstave. Mislim da kazalište nužno mora biti u dosluhu s vremenom te da je u tom smislu zadaća ZKM-a ponuditi predstave koje će u svom izvedbenom jeziku biti dovoljno poticajne, hrabre, ali i otvorene u pozivu svojoj publici na iskren dijalog.