Takvu je odluku jednoglasno donijelo povjerenstvo nagrade Tito Strozzi za sezonu 2020./21., u kojemu su bili Leo Rafolt, Jagoda Majska Martinčević, Ljiljana Gvozdenović, Nina Ožegović i Branimir Pofuk.

Maestro Aleksandar Kalajdžić nagrađen je za glazbeno vodstvo opere "Orfej i Euridika" Christopha Wilibalda Glucka kojemu je, kako je rečeno na svečanoj dodjeli u foajeu HNK-a Zagreb, pristupio "cizelirano propitujući mogućnosti ansambala i solista HNK-a Zagreb", gdje je taj umjetnik europske karijere, danas generalni muzički direktor uglednih ansambala Kazališta i Filharmonije u Bielefeldu, došao na poziv intendantice HNK-a Zagreb Dubravke Vrgoč.

Govoreći o laureatu, koji nije mogao osobno nazočiti dodjeli, Jagoda Majska Martinčević istaknula je kako joj je drago što je nagrada ove godine dodijeljena dirigentu, jer oni nisu često na listama dobitnika, bilo ove ili pojedinačnih nagrada koje to kazalište, kako je rekla, u operi, drami i baletu uglavnom dodjeljuje solistima.

Došavši u zagrebačku nacionalnu kazališnu kuću, maestro Kalajdžić "hrabro je odabrao djelo koje ne pripada takozvanom željeznom repertoaru, pokazavši već time svoj neuobičajen, a istančan ukus glazbenika koji ne podliježe općoj popularnosti opere, ali oplemenjuje one koji žele i znaju slušati danas već gotovo zanemarena vrijedna djela", kazala je Martinčević iznoseći obrazloženje prosudbenog žirija.

"Nedvojbenim eruditskim znanjem kao i dragocjenim značajkama osobnoga muzikaliteta, a posebno elegantnom smirenošću manualne tehnike, Aleksandar Kalajdžić postigao je s tri vrsne vokalne protagonistice, discipliniranim čistim i prozračnim orkestrom te skrivenim zborom idealnu ravnotežu zvukovnih odnosa, oprečnosti različitih situacija i karakterno dramsku izražajnost partiture koja u pravim rukama nikada nije zastarjela", zaključila je Martinčević.

Iznoseći obrazloženje nagrade Tito Strozzi redatelju Ivici Buljanu, Leo Rafolt kazao je kako je on, režirajući dramu "U agoniji" Miroslava Krleže, odlučio "dekonstruirati klasičnu semantiku drame, onu po uzoru na nordijske škole, stvarajući zanimljiv korelat s konstruktivizmom vizualnih umjetnosti, ali i na osobnu reminiscenciju na ljubljanske Glembajeve, pritom pazeći da se unutarnji raspon psihološke napetosti ne raspline, već što bliže primakne 'odrazu naše stvarnosti'".

Po njegovim riječima, Buljanov eksperiment s vrijednostima "vječnog moderniteta", "vječne avangardnosti" koja se stalno vraća, prosudbeno je povjerenstvo ocijenilo kao dublji i zaoštreniji prikaz duhovne kulture jednog staleža na izmaku, čiji je intenzitet radnje visoko motiviran eruptivnom ženstvenošću, gustoćom i razgranatošću motivacija, s naglaskom na svojevrsnu (re)korporalizaciju izvedbenog čina.

Rezultat je "velebni amalgam psihološke, somatske i ideologemske agonije jedne nove civilizacije u neprestanom stanju kriznosti" takve vrste osobnosti i univerzalnosti režijske poetike koju Buljanovu "Agoniju" čini antologijskom u kontekstu povijesti izvedbenih krležijana, mišljenje je prosudbenog povjerenstva.

Zahvalivši na nagradi, Buljan je kazao kako je ona za njega vrlo važna, prvo jer nosi ime Tita Strozzija, čije su uloge obilježile čitavo jedno stoljeće hrvatske kulture, a zatim i simbolički, jer je u taj teatar s intendanticom Vrgoč došao upravo s Krležom i njegovim "Vučjakom" kao amblematskom predstavom kazališta kakvog su ovdje željeli raditi: raskošnog, i dramskog i postdramskog, i virtualnog i europskog i hrvatskog, istovremeno srednjeeuropskog i balkanskog, mediteranskog.

"Na koncu simbolički završavamo s Krležom i nadam se da će taj naš komadić, jedna cigla koja ostaje iza nas, biti most prema nekom budućem čitanju i Krleže i Tita Strozzija", poručio je Buljan.

Hrvatska kazališna nagrada Tito Strozzi utemeljena je 1993., a nosi ime po hrvatskom glumcu, redatelju, piscu i prevoditelju Titu Strozziju. Dodjeljuje se za najbolje pojedinačno ostvarenje u zagrebačkom HNK-u u protekloj sezoni, na dan Drame HNK, 24. studenog.