Marina Ćorić je intuitivno prepoznala i osjetila pravi trenutak za stilski i tematski odmak od dosadašnjih slikarskih radova, te je iznjedrila posve svjež, vedar i neposredan ciklus radova čiji naziv aludira, kako sâma umjetnica kaže, na njezin "odmor" od nje same tj. teme autoportreta i njezinog dosadašnjeg stila, ali i doslovno vizualizira (ne)aktivnosti na godišnjem odmoru.

U ciklusu "Godišnji" Marina Ćorić objedinila je različite generacije i aktivnosti kojima se bavimo na godišnjem odmoru. Ciklus posjeduje retro notu ljetovanja kakve pamtimo posljednjih 30-ak a možda i više godina, posebice kroz prisutnost motiva Jadrolinije, pedalina ili gospođa koje stoje u plićaku i razgovaraju. Prisutni su i kadrovi aktualnih morskih aktivnosti kao što je igra na napuhanim igralištima na vodi za djecu ili SUP-anje odnosno veslanje na dasci koje je vrlo popularno posljednjih nekoliko godina.

Umjetnica Marina Ćorić ukazala nam je kako je odmor podjednako bitan koliko i rad, a ciklus "Godišnji" potvrdio je kako su naizgled mali i beznačajni isječci iz života upravo ti koji zorno oslikavaju sâm život.

Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Muzeja Croata insulanus Grada Preloga Iva Kožnjak.

Izložba ostaje otvorena do 9. studenoga 2022.

U nastavku prenosimo i predgovor izložbi koji potpisuje kustosica Sonja Švec Španjol:

Živimo u svijetu u kojem stalno jurimo i žurimo, a u životnoj utrci s vremenom vrlo često zaboravimo na sebe. Granice između poslovnog i privatnog nestaju, sve se isprepliće i stapa u jedno. Nastojimo ispuniti svačija očekivanja, a pritom gubimo sami sebe… Ogroman pritisak pretače se i u sferu umjetnosti gdje očekujemo od umjetnika da će kontinuirano stvarati značajna i monumentalna djela s dubokom porukom koja će imati transformacijski učinak na nas, no je li život uistinu takav?

Realno gledajući, čovjek se ne bi mogao nositi s kontinuiranim nizom šokova i traumi ili ekstatičnog veselja, a važne trenutke ne bi doživljavali toliko značajno ukoliko bi oni bili cijeli naš život. Upravo zato svakodnevni trenuci, koji čine svojevrsne pauze od značajnih životnih događaja, daju ravnotežu i stabilnost našim životima te vjerojatno najiskrenije govore o nama samima. Oni dolaze do izražaja kada uzmemo stanku od užurbanog života i tuđih očekivanja tj. kada si priuštimo odmor.

Upravo je godišnji odmor glavna tema novog ciklusa radova akademske umjetnice Marine Ćorić. Još od vremena studija umjetnica je predano gradila i nadopunjavala ciklus autoportreta naglašeno introspektivnog karaktera komunicirajući sve one misli, stanja i emocije koje nije mogla verbalizirati. Ciklus koji je sustavno nadograđivala i razvijala od 2015. do 2019. godine došao je do svojevrsnog zasićenja jer su određeni životni procesi, emotivna stanja i promjene poimanja sebe kod umjetnice rezultirali činjenicom da polje realizacije više nije bilo površina platna već um umjetnice. Podsvjesni glas u svijet, koji je Marina Ćorić izražavala primarno kroz autoportrete, doživio je transformaciju te ga je autorica artikulirala u realnom prostoru i vremenu što je oslobodilo slikarski prostor za nove teme. Promjene koje su se odvile u misaonom polju umjetnice nisu dozvoljavale nastavak starog ciklusa već su potakle želju za novim radovima, no, očekivanja svijeta i umjetnice od nje same bila su suviše velika. Povratak na iskonske postavke omogućio je realizaciju novog ciklusa radova pod nazivom „Godišnji“. Marina Ćorić je intuitivno prepoznala i osjetila pravi trenutak za stilski i tematski odmak od dosadašnjih slikarskih radova, te je iznjedrila posve svjež, vedar i neposredan ciklus radova čiji naziv aludira, kako sâma umjetnica kaže, na njezin „odmor“ od nje same tj. teme autoportreta i njezinog dosadašnjeg stila, ali i doslovno vizualizira (ne)aktivnosti na godišnjem odmoru.

Da bismo bili sretni, zadovoljni, uspješni i produktivni nužno nam je potreban odmor, no kako se podrazumijeva da na odmoru „ne radimo“ ništa, često se umanjuje njegova relevantnost za naš um, duh i tijelo. Najviše smo opušteni i neopterećeni, a možda smo i najviše ono što jesmo, upravo na godišnjem odmoru kada se bezbrižno možemo posvetiti sami sebi. Vrijeme odmora je vrijeme kontemplacije, razmišljanja, razvoja, sazrijevanja i bivanja samim sa sobom, ali i vrijeme bezbrižnih trenutaka koji naizgled djeluju posve obično i svakodnevno, ali upravo tada znaju niknuti najbolje ideje i životne odluke. Upravo je za vrijeme vlastitog odmora Marina Ćorić odlučila iz rakursa usputnog promatrača zabilježiti sve one neposredne trenutke koje proživljavamo na godišnjem odmoru.

Ciklus "Godišnji" počiva na krajnje pročišćenoj paleti boja kojom dominira plavetnilo prisutno kroz površinu mora i neba te kopna u daljini, ali i boja puti kojom su definirani ljudski likovi, plaža i obala. Tek pojedini detalji kao što su šešir, ručnik, luftić i kupaći kostim bivaju akcentuirani živim bojama poput ružičaste, ljubičaste i žute. Linijskim crtežom Marina Ćorić gradi fizionomiju i karakter prikazanih likova, ali i teksturu pješčane ili stjenovite obale te raslinja u daljini, dok bijelim linijama dočarava uzburkanost morske površine. Autorica u ulozi nevidljivog promatrača iz prikrajka bilježi prirodnost i neposrednost uhvaćenih trenutaka poput para na pedalini, ljudi koji razgovaraju, čitaju ili se sunčaju na plaži, dvije prijateljice koje se kupaju dok u daljini plovi Jadrolinija. Sve su to sadržajno poznati nam prizori iz života s kojima smo se već susreli ili u kojima smo se i sami jednom prilikom našli, a koje Marina Ćorić vizualizira na zanimljiv, topao i nostalgičan način. Ciklus posjeduje retro notu ljetovanja kakva pamtimo posljednjih 30-ak a možda i više godina, posebice kroz prisutnost motiva Jadrolinije, pedalina ili gospođa koje stoje u plićaku i razgovaraju. Prisutni su i kadrovi aktualnih morskih aktivnosti kao što je igra na napuhanim igralištima na vodi za djecu ili SUPanje odnosno veslanje na dasci koje je vrlo popularno posljednjih nekoliko godina. Prizori variraju od krajnje pročišćenih (Tri babe) gdje dominiraju velike jednolične površine vode i neba s akcentom ljudskih likova u interakciji pa do krajnje zasićenih kompozicija (Krafna na napuhavanje) s kolorističnim akcentima poput ljubičastog ručnika i ružičasto-žutog luftića u obliku krafne, dok je bogata tekstura plaže definirana linijskim crtežom koji se nastavlja prilikom oblikovanja bujnog zelenog raslinja. Svakodnevne prizore prate i kolokvijalni nazivi radova Babe s plaže, Dečki s Jadrije i Šlape. No, Marina Ćorić se poigrava i s duhovitim aluzivnim momentima u radu Zadarska Venera s nadrealnim prikazom žene pozicionirane na sredini morske školjke aludirajući pritom na Botticellijevu Veneru. Nadrealni moment je još zornije prisutan u radu Običan dan na plaži s motivom poluotvorenih vrata iz kojih izvire oblak kao direktni hommage Magritteovoj litografiji La Victoire dok je u radu Dečki s Jadrije glavni prizor smješten u portal koji izgleda kao "rozor u svijet" nad kojim lebdi nit poveznica između dva rada – bijeli oblak. Pojedini radovi (Kupači, Luftići) asociraju na tablice s različitim mogućnostima aktivnosti u vodi kao što su vrste plivanja ili pak različite pozicije bivanja na luftiću. I dok je na većini slika u fokusu čovjek i njegove aktivnosti, u radu Šlape izostavljen je ljudski lik, no natikače prikazane na plaži pokraj stepenica za ulazak u more jasan su znak ljudske prisutnosti. U cijelom ciklusu svojim minimalizmom ističe se krajnje pročišćen rad Tri babe. Linija horizonta dijeli nebo i more, a okosnicu rada čine tri ženska lika ravnomjerno raspoređena u središtu kompozicije. Krajnje jednostavan, a opet vrlo upečatljiv i jasan prikaz dočarava poznatu priču kada se kupačice udalje od obale kako bi bile sigurne da nitko ne čuje njihov razgovor. Također valja istaknuti iznimno sjetan rad Stara sirena s prikazom žene s leđa kako sjedi na rubu stijene i gleda uzburkano more. Skladna kompozicija s nizom sitnih, ali važnih detalja utjelovila je spokojnu atmosferu naglašene kontemplativnosti odnosa čovjeka i mora.

U ciklusu „Godišnji“ Marina Ćorić objedinila je različite generacije i aktivnosti kojima se bavimo na godišnjem odmoru. Pritom je napravila veliki zaokret te iz pozicije lajtmotiva u svojim radovima prešla u ulogu promatrača. Iako je ovaj ciklus odmak od introspekcije ranije prisutne u motivu autoportreta, umjetnica nam je dopustila da ju upoznamo kroz informacije što i kako promatra, što joj zaokuplja pažnju, što i na koji način interpretira te kako vidi i doživljava svijet oko sebe. Na indirektan način upoznavajući autoricu istovremeno smo mogli naučiti i mnogo toga o sebi. Marina Ćorić je svjesno izbjegla pritisak stvaranja ciklusa koji će nositi dramatične i monumentalne poruke od presudnog značenja. Dapače, učinila je upravo suprotno. Ukazala nam je da je odmor podjednako bitan koliko i rad, a ciklus "Godišnji" potvrdio je kako su naizgled mali i beznačajni isječci iz života upravo ti koji zorno oslikavaju sâm život.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.