Redatelj Alessandro Serra je na ideju za Shakespeareova Macbetha na sardskom jeziku i, prema klasičnoj elizabetanskoj tradiciji, u izvedbi isključivo muške glumačke postave došao fotografirajući karnevale u sardinijskoj pokrajini Barbagiji. Turobni zvuci kravljih zvona i drevnih instrumenata, životinjske kože, rogovi, pluto. Moć gesta i glasova, srodstvo s Dionizom i istodobno nevjerojatna formalna preciznost plesa i pjesme, stoji u najavi druge predstave ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta.

Sumorne maske, krv, crno vino, sile prirode koje je ukrotio čovjek. Analogije između Shakespeareova remek-djela i raznolikosti sardinijskih maski iznenađujuće su brojne. Sardiski jezik ne priječi realizaciju teksta, već ono što bi na talijanskome ostao tek književni tekst, pretvara u pjesmu. Pozornicom prolaze tijela glumaca koja ocrtavaju mjesta i prizivaju prizore. Kamenje, zemlja, željezo, krv, ratničke poze, ostatci nuragijske civilizacije. Ti elementi ne nose određeno značenje, već predstavljaju iskonske sile koje bude zanimanje publike.

Vijeće talijanskih kritičara proglasilo je Macbettua najboljom talijanskom produkcijom 2017. te je nagrađen prestižnom nagradom Ubu.