NEPONOVLJIVI KOMIČARI

Najbolji skečevi Monty Pythona

23.06.2014 u 12:27

Bionic
Reading

I dok se pajtonovci pripremaju za nove nastupe uživo, pisci i znanstvenici prisjećaju se njihovih najboljih skečeva koji su ostavili neizbrisiv trag u suvremenoj kulturi i postali putokaz za novi tip humora. Iako su inspirirali generacije komičara, nitko ih nije uspio nadmašiti

Živući članovi legendarne grupe Monty Python (John Cleese, Terry Gilliam, Eric Idle, Terry Jones i Michael Palin, šesti član trupe Graham Chapman preminuo je 1989. godine) pripremaju se za prvi od serije nastupa uživo, u kojima će nadopuniti svoje originalne skečeve, u londonskoj areni O2 u srpnju.

Svoje nastupe nazvali su 'Monty Python Live (Mostly)' s naznakom 'Jedan manje, još pet', a zadnje okupljanje će se emitirati u kinima diljem svijeta 20. srpnja. Ulaznice za povijesnu projekciju posljednjeg showa Pajtonovaca su u prodaji i mogu se rezervirati na www.cineplexx.hr

Iako su članovi priznali da je najveći razlog njihova ponovnog okupljanja financijske prirode, to nikako ne umanjuje interes publike: prvi nastupi rasprodani su u rekordnom roku, samo nekoliko sekundi nakon što su se karte pojavile u online prodaji.

Njihovih omiljenih skečeva sentimentalno se prisjećaju istaknuti kulturnjaci.

Pisca Neila Gaimana najviše se dojmio skeč 'Albatros', u kojem John Cleese nastoji prodati albatrosa umjesto sladoleda. Iako, kaže, odluka je bila vrlo teška.

'Ako želite kazniti nekoga tko je bio vrlo zločest, natjerat ćete ga da odabere njihov omiljeni skeč. To bih također preporučio i svim demonima koji su tek na pripravničkom stažu na putu za radno mjesto u paklu. Očiti odabiri bili su 'Every Sperm Is Sacred' (iz filma 'Smisao života') i 'Španjolska inkivizicija' te iako nije 'službeno' skeč, rečenica iz 'Brianova života': 'He's not the messiah, he's a very naughty boy.' No posebno mi je prirastao srcu skeč s albatrosom.

'Ono što me uvijek fasciniralo, a upoznao sam ih sve osima Michaela Palina, kako je neobična kombinacija iznimnih individualaca stvorila Monty Pythone', zaključio je Gaiman.

Novinarka i voditeljica Joan Bakewell, za razliku od stripaša, odlučila se prilično 'ziheraški' za skeč sa 'Španjolskom inkvizicijom' (koju nitko ne očekuje!).

'Oduvijek sam ih obožavala, inspirirali su cijele generacije budućih komičara, ali nitko ih nije uspio nadmašiti (uz iznimku, možda serijala Crna guja). Ono što mi je najdraže kod njih je – kaos. Sve što su radili bilo je pretjerano; anarhistički pristup bio je jedinstven u to doba.

Pisac i pjesnik Michael Rosen izdvojio je 'The Larch'. 'Prvi put kad sam pogledao taj skeč, mislio sam da je riječ o nekoj grešci u emitiranju. Televizijske emisije u to doba bile su pune takvih pogrešaka. Ali kad sam pogledao malo bolje, zaljubio sam se u taj skeč. Hvala vam, Pythoni', kazao je Rosen.

Ekonomist i predavač na Cambidgeu Ha-Joon Chang smatra skeč 'Four Yorkshiremen' (četvorica otkrivaju svoje skromne početke nastojeći nadmašiti skromošću jedni druge) najboljim od svih.

'To je zapravo zanimljiv društveni komentar o ljudima koji često preuveličavaju tegobe koje ih prate u životu, a ujedno je u klasični tip apsurdnosti kojom su pajtonovci osvojili svijet', objašnjava Chang koji je prve skečeve pogledao tijekom studiranja kasnih 80-ih prošlog stoljeća u Južnoj Koreji.

Slavna spisateljica Joyce Carol Oates nikad neće zaboraviti nastup Michaela Palina u izvedbi bizarne pjesme: 'I'm a lumberjack and I'm OK'

'Život oponaša umjetnost, a autoriteti postoje samo kako bi bili ismijani', smatra Oates koja dodaje da je odabir jednog od njihovih skečeva sličan odabiru jedne od naslovnica neponovljivog časopisa Mad, ali 'budući da je deset godina živjela u Kanadi, djelomice je pristrana skeču 'The Lumberjack song''.

Pjesnikinja i spisateljica Laura Dockrill priklonila se 'Ministarstvu smiješnog hoda'

'Sjećam se da sam bila zaljubljena u Erica Idlea, iako sam bila previše sramežljiva tada to i priznati. Nadrelizam Pythona jako je utjecao na moj rad: bilo da pišem za djecu ili odrasle, volim pisati o nemogućim stvarima i događajima, a Pythoni su bili pioniri u tom području.'

Sophie Scott, profesorica s Instituta za neuroznanost londonskog sveučilišta, kaže da ju je najviše osvojio skeč u kojem John Cleese i Michael Palin udaraju jedno drugog ribom ('The fish-slapping dance').

'Ponekad se zateknem kako analiziram 'znanost' smijeha u Monty Pythonu. Smijeh je društveno ponašanje: prije ćete se smijati ako ste s nekim u društvu, nego ako ste sami, a još i više ako ste u društvu s nekim tko vam je drag. Ljudima su pajtonovci smiješni, ali ujedno i dragi, pa su time više 'izloženi' smijehu', zaključuje Scott.