Prvih 14 godina korisnici projekta BEK mogli su besplatne naslove čitati isključivo na mrežnim stranicama projekta, dok je novi distribucijski sustav (u testnom obliku uveden tijekom 2015. s ograničenom ponudom od 30 naslova) tijekom 2016. korisnicima ponudio sve dotad objavljene naslove i za preuzimanje na vlastite uređaje, čime je smanjena potreba za ponovljeno pristupanje mrežnim stranicama, ali istodobno povećan broj zainteresiranih čitatelja, budući da mnogi od njih prednost daju čitanju e-knjiga na vlastitim uređajima.

Do trenutka kad je čitateljima ponuđena usluga preuzimanja besplatnih e-knjiga, projekt BEK već je bio zabilježio više od milijun online čitanja, a od 2016. do danas, iako je interes za online čitanje donekle stagnirao zbog uvođenja nove usluge, ukupni broj čitanih i/ili preuzetih e-knjiga premašio je brojku od 2 milijuna i 440 tisuća, od čega se više od pola milijuna odnosi na preuzimanje e-knjiga u ePub, PDF i MOBI formatu. Za tih pola milijuna preuzetih e-knjiga važno je napomenuti da nisu zaštićene DRM-om (Digital Rights Management), što znači da je korisnicima omogućeno da ih bez ograničenja posjeduju, umnažaju i dijele, zbog čega treba pretpostaviti da je distribucija tih e-knjiga daleko premašila navedenu brojku od pola milijuna primjeraka.

Ovo je deset najpreuzimanijih naslova

Deset najpreuzimanijih naslova potpisuje devet domaćih i stranih autora beletristike, publicistike i teorije. Tako je na prvom mjestu domaći filmološki klasik „Filmske vrste i rodovi“ Nikice Gilića koji je preuzet 30.105 puta, a online čitan još 37.780 puta. Na drugom je mjestu svojevrsni uvod u kritiku medija – „Mediji, propaganda i sistem“ Noama Chomskog objavljen u suradnji sa „Što čitaš“ (preuzet 25.704 puta / online čitan 108.722 puta). Na trećem je mjestu „Ljubav je sve“ Krešimira Pintarića, proglašen od strane kritike „prvim domaćim postfeminističkim ljubićem“ (16.929 / 27.746). Na četvrtom je mjestu „Sloboština Barbie“ Maše Kolanović, okarakteriziran kao generacijski roman o „posljednjem djetinjstvu u Jugoslaviji i prvom u Hrvatskoj“ (13.345 / 14.199). Na petom je mjestu „aktivistički priručnik“ „Četvrti svjetski rat / Drugačiji svijet je moguć“ Dražena Šimleše (13.203 / 57.218). Na šestom i sedmom mjestu dva su svjetska klasika koje potpisuje H. D. Thoreau: čuveni prozni zapisi o čovjekovoj vezi s prirodom te ulozi u društvu „Walden“ (10.982 / 19.329) te svojevrsna „početnica za hodače“ – esej „Hodanje“ (9.613 / 5.490). Na osmom je mjestu još jedan domaći naslov – roman „Ono što sam prešutjela“ Aleksandre Kardum, koji odlikuje majstorski spoj ponajboljih odlika proza Irene Vrkljan s preokupacijama „bridgetjonesovske“ generacije (8.954 / 13.762). Na devetom je mjestu još jedan domaći filmološki klasik – zbirka eseja „Razumijevanje filma“ Hrvoja Turkovića (8.438 / 42.369). Na desetom mjestu najčitaniji je pjesnički naslov objavljen u okviru projekta BEK – „Tri jeseni“ Ane Ahmatove, izbor iz opusa slavne pjesnikinje koji je sastavio i preveo Fikret Cacan. Ukupno je više od 150 naslova preuzeto više od tisuću puta.

Rezultati nisu u skladu s uobičajenom tezom da 'Hrvati ništa ne čitaju'

Ovi dobri rezultati projekta BEK nisu u skladu s uobičajenim jadikovkama kako „Hrvati ništa ne čitaju“, ali su zapravo dosta dobro usklađeni s rezultatima istraživanja o čitateljskim navikama domaće čitateljske publike. Naime, prema rezultatima prošlogodišnjeg istraživanja tržišta knjiga u RH (Kvaka, 2021.) znamo da učenici i studenti predstavljaju barem polovicu čitatelja e-knjiga, kao i da gotovo trećina populacije koja ima pristup internetu čita e-knjige, a od njih čak tri četvrtine čitaju isključivo besplatne e-knjige. Šteta što se u istraživanju ne navodi koliki postotak populacije ima pristup internetu, ali ako se poslužimo podacima iz istovrsnog istraživanja provedenog sada već davne 2016. u kojem se navodi da 72 posto populacije ima pristup internetu (danas ta brojka može biti samo veća) dolazimo do podatka da više od 15 posto građana RH čita isključivo besplatne e-knjige. Cilj je projekta BEK osigurati tim građanima RH pristup probranim domaćim beletrističkim, publicističkim i teorijskim naslovima, a njegovu su ostvarivanju ove godine svakako najviše doprinijeli entuzijazam i predanost urednika projekta (G. Čolakhodžić, T. Dunđerović, D. Ivankovac, K. Pintarić), kao i financijske potpore Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.

Objavljen ovogodišnji 'ženski prozni blok'

U okviru novog „ženskog proznog bloka“ objavljena su četiri naslova: zbirke „Zlatna riba i istočni Ariel“ Sanje Lovrenčić, „More i zaustavljene priče“ Neve Lukić, „Tamno ogledalo“ Ivane Rogar te roman „Je suis Jednoruki“ Maje Ručević.

Tekstovi obuhvaćeni zbirkom kratkih proza „Zlatna riba i istočni Ariel“ Sanje Lovrenčić prilično su raznoliki – neki problematiziraju svakodnevicu, stavljajući u fokus sitno i sporedno, neki se razvijaju u prave kratke priče; ponekad se zadržavaju u gotovo dokumentaristički prikazanoj stvarnosti, no često se, uz ironijski odmak, pretvaraju u skice fantastičnih otklona/odstupanja, podtekstova, alternativnih života. Sam naslov diskretno ukazuje na to dvojstvo, zlatna riba potječe iz kratke antibajke o ostvarivanju i neostvarivanju želja, dok istočni Ariel – deterdžent drukčijeg sastava nego njegova istoimena zapadna inačica – potječe iz realističke priče o obiteljskim odnosima. Dio kratkih proza sabranih u ovoj knjizi nastao je da bude izgovoren u eter i to njihovu stilu daje lakoću i fluidnost. I tekstovi koje autorica nije pisala za radio odlikuju se sličnim jednostavnim, ali kultiviranim izričajem, u kojemu se odražava njezino iskustvo pjesnikinje i radio-dramske autorice. Zasebnu cjelinu čini nekoliko putopisnih zapisa, koji su stilom i duhom srodni ostalim kratkim prozama u ovoj knjizi.

Zbirka priča „More i zaustavljene priče“ Neve Lukić čini odmak od dominantnih poetičkih rješenja u domaćoj književnosti, izmještajući fokus s očekivane stvarnosti prema (meta)jeziku i kroz njega konstrukciji i psihoprofilaciji subjekata, otvarajući pitanja smisla pisanja i življenja. Zaokupljajući se graničnim stvarima i pojavama, autorica ukazuje da je granično ujedno i ljudsko, možda i odviše ljudsko, pa i onda kada prelazi granicu poetskog, filozofičnog, oniričnog. Priče reducirane fabule, ali bremenite značenjima.

Ivana Rogar u svojem proznom prvijencu, zbirci priča „Tamno ogledalo“, kako u svojem osvrtu primjećuje Jagna Pogačnik, ispisuje formalno dotjerane i znalački dozirane i zaokružene pripovijesti finog stila koji u svojim pozadinskim slojevima svjedoči o mnoštvu dobre pročitane literature koja je u njima nenametljivo sublimirana.

Roman „Je suis Jednoruki“ Maje Ručević jedan je od najboljih proznih prvijenaca u domaćoj književnosti posljednjih godina, što su potvrdila i finala nekolicine književnih nagrada. Roman je to o talentiranom pijanistu, personifikaciji vremena u kojemu živimo, duha epohe; slojevit, psihološki dubok i stilski perfektan. Roman o nama.

S ova nova četiri naslova ukupno ih je objavljeno 317, a trenutno je čitateljima dostupno njih 283, dok je ukupni broj objavljenih autorica i autora porastao na 185