Njegova organizacija za promicanje umjetnosti i tehnologija The Wasteland predstavit će na ovogodišnjem Art Zagrebu - sajmu likovne umjetnosti koji će se otvoriti 15. 9. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu - NFT ciklus Život na rubu renomiranog hrvatskog fotografa Ivana Posavca. Ovo je prvi Posavčev ciklus predstavljen u NFT formatu, a The Wasteland uskoro sprema NFT cikluse drugih značajnih suvremenih umjetnika.

NFT kao engleska kratica označava non-fungible token, a to je nezamjenjivi token ili žeton, kriptografski zaštićena digitalna imovina u obliku nekog jedinstvenog predmeta, a u ovom slučaju umjetničkog djela.

NFT-ovi su prije nekoliko godina u svijetu kreirani kao sredstvo za čuvanje vrijednosti i kao lako provjerljivi dokaz vlasništva nad drugim jedinstvenim oblicima digitalne imovine, poput umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i slično.

Podsjetimo, nedavno smo na tportalu objavili razgovor s Jerkom Stjepanovićem, domaćim NFT entuzijastom koji stoji iza prve svjetske izložbe NFT skulptura. Sve o tom projektu, kao i o konceptu NFT-ova, saznajte u intervjuu dostupnom na ovoj poveznici.

Posavec je prvi iz garde starijih domaćih fotografa koji je tokenizirao svoj rad

Posavec nije prvi u Hrvatskoj koji ima svoje NFT-ove, ali je jedinstven umjetnik starije generacije koji je sudjelovao u fotografiji 1980-ih koji je tokenizirao svoj umjetnički rad.

U nastavku prenosimo i tekst povjesničara umjetnosti i galerista Feđe Gavrilovića:

Na ovogodišnjem Art Zagrebu, sajmu likovne umjetnosti koji će se otvoriti 15. 9. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, organizacija za promicanje umjetnosti i tehnologija The Wasteland predstavit će NFT ciklus Život na rubu renomiranog hrvatskog fotografa Ivana Posavca. Ovo je prvi Posavčev ciklus predstavljen u NFT formatu, a The Wasteland uskoro sprema NFT cikluse drugih značajnih suvremenih umjetnika.

Ivan Posavec poznati je hrvatski fotograf. Najznačajnije fotografije snimio je za novine, počevši od Poleta 1980-ih, preko Starta pa do suvremenih dnevnih novina i magazina. Objavljivao je fotografije u svim važnijim novinskim izdanjima u hrvatskoj posljednjih četrdesetak godina. Rođen je 1951. u Dužici pokraj Siska. Godine 1969. dolazi na studij veterine u Zagreb, koji prekida 1974. kao apsolvent, da bi se posvetio fotografiji. Diplomira 1980. filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a 1984. magistrira fotografiju kod Dragoljuba Kažića na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Radovi mu se nalaze u Muzeju suvremene umjetnosti, Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dobitnik je nagrade Tošo Dabac 1992., a 2003. Nagrade grada Zagreba, te još pedesetak drugih nagrada.

Poznajem već dosta dobro Ivana Posavca, neumornog novinskog fotografa u čijem je opusu nemoguće definirati ono (ionako nepotrebno, akademski-ladičarsko) razgraničenje između novinske i umjetničke fotografije. Njemu nije teško pronaći fascinaciju u svemu: igri sjena na poderanoj ceradi, otkrhnutom rubu stube, smeću kojega je grad pun, igri vjetra s vodom koja šprica iz fontane. A još mu je lakše izvaditi fotoaparat ili mobitel i od te vlastite fascinacije stvoriti solidnu fotografiju, u nadi da će njegov opažaj fascinirati još nekoga. Tako je snimao i rubnike po Zagrebu. To su željezne konstrukcije koje su se postavljale kod ulaza u haustore, kako bi sačuvale rubove od udaraca vozila (najčešće kočija ili kola). Privukli su ga kao ostaci prošlog vremena, ali i svojim blesavim falusoidnim oblikom. Melankolija starijeg čovjeka i smjeh unutarnjeg djeteta tjerali su Posavca da fotografski zabilježi svaki rubnik na koji je naišao. Naslov ciklusa nametnuo mi se čim ga mi je Posavec pokazao – „život na rubu“!

Nije li to odlična metafora uzbudljivog i dramatičnog života novinskog fotografa koji je neprestano na zadatku, vrlo često na ulici i čiji su oko i um laka meta brojnih bizarnih i erotskih senzacija? I nije li ovaj ciklus idealan za pretvaranje u NFT-ove, to jest transakcije u kriptovaluti koje bi se manifestirale kroz pojedine od ovih fotografija? Neke od najpoznatijih NFT zbirki (Cryptopunk, Bored Apes Yacht Club, Dippies, Cool Cats) temelje se na nasumičnim kombinacijama ograničenog broja elemenata i ta slučajnost dio je razloga visokih cijena koje postižu. Poput njih, motivi ovih fotografija (rubnici) često su vrlo slični, s razlikama u malim detaljima, a i fotografirani su iz sličnog, povišenog rakursa. Zbog oblika i izgubljene funkcije glavnog motiva, ovaj ciklus ujedno je i stvaran i čudnovat. Treba, stoga, pogledati oko sebe. Primijetiti artefakte prošlosti i trendove sadašnjosti. Prihvatiti život na rubu i odvažiti se na rizik. U njemu je možda tajna sretne budućnosti.

Feđa Gavrilović