Vrata Klovićevih dvora osvanula su u tjednu za nama išarrana crvenom bojom, a stepenice obližnjeg platoa Gradec prekrile su poruke protiv rata u Palestini. Odgovornost je preuzela inicijativa 'Radnice u kulturi', dok je kao razlog akcije istaknuta činjenica da se u poznatoj galeriji održava izložba 'Od boemstva do vječnosti' s umjetninama izraelske zaklade MT Abraham, odnosno poduzetnika Amira Grossa Kabirija.

Budući da je ovo drugi takav incident kod nas u zadnjih desetak dana i budući da se takve stvari događaju diljem svijeta, odlučili smo potražiti sugovornike koji bi govorili o ovom, čini se, vrućem pitanju u svijetu kulture i šire. Konzultirali smo istaknutog povjesničara umjetnosti mlađe generacije Feđu Gavrilovića, umirovljenog profesora Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivu Goldsteina i Gorana Pećanca, pisca, akademskog slikara i aktivista.

Gavrilović: Možda je cijela povijest umjetnosti cirkus ideologija i novčanih transakcija

Gavrilovića smo uhvatili u Veneciji, no rado se odazvao pozivu i izjavio sljedeće: 'Uz svo poštovanje klasicima moderne umjetnosti i uz svo razumjevanje institucije kojoj je glavni cilj prezentacija umjetničkih djela javnosti, postoji nešto što se zove društvena odgovornost, na što se danas sve više zaboravlja u umjetnosti. Picasso nije želio 'Guernicu' izložiti u Španjolskoj dok su na vlasti bili Francovi fašisti.'

'U ovom trenutku, kada država Izrael sprovodi monstruozan genocid nad palestinskim stanovništvom izložiti zbirku milijardera koji glasno podržava taj pokolj je u najmanju ruku neodgovorno i bezosjećajno. S druge strane, uvijek sam mislio kako autora treba odvojiti od djela. Degas je bio žestoki antisemit, a evo jedan žestoki cionist izlaže njegovu balerinu. Možda je cijela povijest umjetnosti jedan cirkus ideologija i novčanih transakcija (a slučajno ili ne, ovo pišem upravo u Giardinima u kojima se odvija Venecijansko bijenale)', nastavio je Gavrilović.

'Ali, kako bi se podsjetili da umjetnost može biti više od tog cirkusa, tu su ovi hrabri aktivisti. Svojim činom oni neće promijeniti službenu politiku prema Palestini, kao što ni 'Guernica' nije dokrajčila fašizam (evo ga živahnog, već skoro sto godina nakon). Ipak, oni su nas podsjetili na vrijeme u kojemu živimo i pred kojim zatvaramo oči uljujkujući se u romantične sanjarije o prošlim vremenima i u eskapističke fantazije o umjetnosti kao bijegu od stvarnosti, kao da je ijedno umjetničko djelo nastalo bez konteksta svoga vremena', dodao je Gavrilović.

'Ovaj je aktivistički čin brutalan i surov, ali samo da bi nas podsjetio na brutalnost i surovost kojoj svjedočimo svakodnevno i pred kojom smo nemoćni. On je krik savjesti u vremenu bez savjesti i zato zaslužuje punu podršku, kao i borba palestinskog naroda za svoju slobodu i svoj opstanak', zaključio je Gavrilović.

Ivo Goldstein: Ne vidim drugu riječ za ovo nego - antisemitizam

'Ja bih povezao ovaj natpis pred Klovićevim dvorima s natpisom koji je isto tako prije nekoliko dana osvanuo na Sveučilištu u Splitu. Radi se o jednom nizu incidenata koje vjerojatno rade neovisne grupe ili pojedinci, koje imaju zajednički nazivnik. Oni pokušavaju deligitimirati sve što ima veze s državom Izrael. Izrael postoji 76 godina, osnovan je konsenzualnom odlukom Ujedinjenih naroda. Nažalost, ovakvi natpisi idu za tim da se to poništi. Ne vidim druge riječi nego da to nazovem antisemitizmom. To je tako, to se mora prihvatiti. Premda će oni vjerojatno reći da zagovaraju palestinsku stvar', kratak i jasan bio je Goldstein, povjesničar koji je bio predsjednik Židovske vjerske zajednice 'Bet Israel' i koji je, između ostaloga, stručnjak za židovska pitanja u našoj javnosti.

Goldsteinov stav vrlo je sličan ocjeni ministrice kulture Nina Obuljen Koržinek, koja je na dan incidenta promptno reagirala izjavivši: 'Najoštrije osuđujem vandalski napad na Galeriju Klovićevi dvori. Zgrožena sam informacijama da je navodno skupina koja se naziva 'Radnice u kulturi' poslala priopćenje u kojem tvrde da su 'odlučile intervenirati crvenom bojom i porukama prosvjedujući protiv izložbe izraelskog poduzetnika Amira Grossa Kabirija'. Govoru mržnje i antisemitizmu nema mjesta u kulturi i našem društvu, a osobito je nedopustiv svaki pokušaj da se bliskoistočni sukob uveze u Hrvatsku.'

Goran Pećanac: Jedino što želimo je da taj svijet ostane daleko

Pećanac, koji se krajem prošle godine predstavio kao kritičar kapitalizma knjigom 'Kapitalizam i smrt', jedna je od zanimljivijih pojava na našoj kulturnoj sceni. Obrazovanjem slikar, radnik u marketingu i u slobodno vrijeme teoretičar psihoanalitičkog usmjerenja bio je opširan i oštar, posebno prema očitovanju ministrice kulture, što ne čudi jer je aktivan i na propalestinskim prosvjedima.

'U ovom trenutku naš je identitet primarno konzumentski. Proždiremo content, mikroplastiku brze hrane, bezlični otpad brze mode sašivene od Bangladešana koji kopaju po smeću kako bi preživjeli na plaći velikih brendova. Ova hiperkonzumacija služi pokušaju da zaboravimo činjenicu da na liječničke preglede čekamo godinu dana i da krov nad glavom moramo plaćati pedeset godina. Sve što razbija tu iluziju da nismo sebični i hladni dočekujemo s donekle logičnom agresijom jer nas razotkriva kao patološke narcise. Politički aktivizam jedna je od stvari koje razbijaju baš tu iluziju. Jedino što želimo je business as usual iako dijelovi svijeta gore. Jedino što želimo je da taj svijet ostane daleko', započeo je Pećanac.

'Fondacija M.T. Abraham dio je grupe M.T. Abraham sa sjedištem u Tel Avivu koja se između ostalog bavi proizvodnjom aluminija. Kao i sva propaganda, i ona kulturna, takozvani artwashing, služi normalizaciji kršenja ljudskih prava. Organizacija izložbe koja izraelske kompanije, koje kao dio sustava države apartheida podržavaju genocid, prezentira kao mecene civilizacije ne može biti izuzeta iz moralne odgovornosti učešća u propagandi, upravo zbog toga što je sam apartheid anticivilizacijski projekt', nastavio je Pećanac.

'Naše pravo na osmosatni radni dan nije došlo kroz peticije, apele, demantije ili izjave poput moje, već kroz krvave prosvjede na ulici, kroz direktne akcije, kroz razbijanje iluzija o normalnosti tlačiteljskih zakona. Ideja da reakcija na genocid treba biti pristojna je pokušaj da se savjest, kao bazna vrijednost same ljudskosti rastoči', podsjetio je Pećanac.

'Predlažem redefiniranje kulturnog terorizma; ako kultura služi propagandi (M.T. Abraham Foundation) i financiranju (M.T. Abraham Group) državno sprovođenog terorizma (podsjećam da je službena vojska države Izrael žive ljude vezivala za branike vojnih vozila, dakle koristila kao žive štitove, za što su optuživali Hamas), samo onda možemo govoriti o kulturnom terorizmu', zaključio je Pećanac svoje izlaganje.