'Opera industriale' nastala je prema glazbenom predlošku riječkog umjetničkog dvojca JMZM – Josip Maršić (HR) i Zoran Medved (HR), u orkestraciji skladatelja, maestra Frana Đurovića (HR).

'Zvukovima industrije i iskrama varioca, Rijeka je simbolički i s ponosom izrazila poštovanje prema snazi radnika koji su je gradili i učinili modernim gradom. Citatima koji predstavljaju hommage Janku Poliću Kamovu, najvećem riječkom pjesniku, beskompromisnom umjetniku koji je najavio dolazak europske avangarde, Rijeka pečati njegovu europski relevantnu poziciju. U programu otvorenja ističe se i povijesna europska antifašistička pozicija Rijeke koja Europu podsjeća na temeljne društvene vrijednosti na kojima je izgrađena u moderno doba, završetkom posljednjega povijesnog sveeuropskog stradanja.

Snaga zvuka električnih gitara donosi propulzivnu energiju riječkog punka i rocka koji su u svoje vrijeme predstavljali buntovnu i hrabru Rijeku. Program zaokružuje najsnažniji zvuk koji još od pradavnih vremena tjera zimu – zvončari velikom bukom najavljuju novo doba u koje Rijeka ulazi 1. veljače 2020. kao Europska prijestolnica kulture', rekli su o tematskim cjelinama 'Opere industriale' iz Rijeke 2020.

Uživo i uz pomoć matrica izvelo ju je mnoštvo izvođača kombinirajući zvukove grada, industrije i buke, nastupe na klasičnim instrumentima, zborsko pjevanje, zvončarska zvona i aktivno zvučno uključivanje publike.

'Zvuk, glazba i buka, efekti koji nastaju kombinacijom svjetlosti i tame, snažni simboli Rijeke i Europe – sukus su atraktivnog programa otvorenja u Riječkoj luci', kažu iz Rijeke.

DB Indoš – Kuća ekstremnoga glazbenog kazališta, s Rumoristima kao izvođačima, u programu je nastupio na specifičnim instrumentima – šahtofonima te s glazbenicima na dva preparirana klavira, gitari, basu, bubnjevima i saksofonu.

U izvedbi je sudjelovao i posebno atraktivan finski zbor muškaraca koji vrište zveckaju i viču – Mieskuoro Huutajat (Zbor vikača), jedna od najneobičnijih i najtrajnijih ikona finske kulture. Grad Oulu iz kojeg dolaze, kandidat je za Europsku prijestolnicu kulture 2026.

'Dvadeset fino odjevenih muškaraca u vojničkoj maniri vrišti, zvecka i izvikuje himne i slične tekstove, a nastupali su na svjetskim pozornicama i događanjima, kao što je Royal Festival Hall u Londonu ili Venecijansko bijenale, ali i na trgovima i ulicama brojnih europskih gradova', piše riječki Novi list.

U ovom setu Finci su izveli himne: talijansku, Države SHS-a i Kraljevine Jugoslavije, njemačku, SFRJ-a.

Na velikoj pozornici nastupio je i mješoviti Pjevački zbor otvorenja Europske prijestolnice kulture, predvođen Jekom Primorja pod vodstvom Igora Vlajnića (HR) te orkestar gudača i puhača na violončelima, kontrabasima, klarinetima, trubama i trombonima.

Narator Zoran Prodanović Prlja, iz legendarne riječke grupe Let 3, publici je nabrojao ključne događaje iz riječke povijesti, primjerice, 1913. otvoren je stadion Kantrida, 1919. Gabrielle D'Annunzio ulazi u grad, 1942. dovršen Riječki neboder, čiju je gradnju navodno financirao Marco de Albori, knjigovođa Al Capona, 1943. nakon kapitulacije Italije, Njemačka vojska okupira grad, 1959. Che Guevara, kao član Kubanske delegacije posjetio Rijeku i brodogradilište 3.maj, 1966. otvoren omladinski klub, kasnije nazvan Palach, 1967. nastao lik iz crtanog filma profesor Baltazar, a Baltazar-grad u kojem živi inspiriran je urbanim izgledom Rijeke, 1971. prvo presađivanje bubrega u državi na KBC Rijeka. Iste godine u avio nesreći u zračnoj luci na Krku, poginulo 78 putnika, 1987. brodogradilište 3. maj zapošljava 7.061 radnika, 1991. Hartera proizvodi čak 5 posto ukupne svjetske količine cigaretnog papira...

U izvedbu je, pored radničkog orkestra brusilica, varioca i iskri, bio uključen i ansambl riječkih gitarista.

'Snaga zvuka električnih gitara kao i ritam bubnjeva u Operi industriale podsjetnik su na buntovnu i hrabru Rijeku. U doba socijalizma krajem 70-tih i početkom 80-tih godina ovaj je zvuk odjekivao jugoistokom Europe i pronosio glas o progresivnoj Rijeci', piše Novi list.

Na glavnoj pozornici je nastupilo 20 riječkih gitarista: Dražen Baljak i Matej Zec (Let 3) Vlado Simcich Vava (ex Laufer / Turisti) Tomislav Radinović i Darko Petković (Jonathan) Luka Benčić i Matko Botić (My Buddy Moose) Davor Tomić (Father) Vedran Vučković ( Nord / Gerila) Karlo Horvat i Rade Malobabić (Kryn) Darko Terlević (The Siids) Vladimir Tomić (Moskva) Ilir Domnik (ex Družba bijesnih lisica / solo artist) Andreas Kornjača (Fanaa) Zlatko Štefančić (Zenoth) Davor Margan (Lost Lucid) Borna Žderic (Mamut) Matej i Ivan Hanžek (Old Night).

Na krovu Robne kuće Ri u Operi industriale nastupilo je 10 bubnjara iz udruge RiRock: Vinko Golembiowski (UMA) Saša Vukosav (ex Father ) Goran Grgurev (God hates a coward) Mateo Rožić (Zenoth / Hand of Apollo) Igor Klanfar (Kraj Programa / Mburns) Kristian Kirinčić (Fanaa) Vanja Kauzlarić (Pachamam Street Conection/Officer Down) Stefan Drmač (Media Effect /Johnny Quid) Tihomir Kešelj (Obrazovni Program).

''Bella Ciao' bila je završna pjesma kojom je Rijeka simbolički podsjetila Europu i Hrvatsku na slobodu koju građani Europe žive u proteklih 75 godina - 'È questo il fiore del partigiano morto per la libertà!', poručuju iz Rijeke. U bučnom finalu priključilo im se sa zvonjavom oko 500 zvončara i publika s 3000 zvona podijeljenih prije izvedbe.

Skele, vagoni i dizalice u Riječkoj luci transformirani su ovom prigodom u umjetničke instalacije kako bi oživjele kroz pokret i svjetlo, a na nekoliko lokacija postavljeno je više, posebno oblikovanih umjetničkih svjetlosnih instalacija, piše Novi list.

Instalacija Galeb tako je tipične lučke dizalice pretvorila u fascinantnu svjetlosnu skulpturu velikih dimenzija, koja slavi let galeba kao izraz slobode. Kao dio scenografije pozornice, na De Francheschijevom gatu postavljena je instalacija Digital koja ukazuje na industrijsko-tehnološko naslijeđe Rijeke. Pixel Wall, svjetlosna je instalacija ispred zgrade Pomorskog i putničkog terminala na Molo longu. Na njemu su se tijekom izvedbe ispisivale riječi čije će značenje razumjeti Riječani i stanovnici riječke regije, dijalekt, žargon riječkog kraja: kacot, punjeta, ča je ča!, ne molat!, čigov si?... Instalacija Migrant Waves postavljena je u nastavku lukobrana, i podsjetila je na luku kao mjesto migracija, jednu od središnjih tema Europske prijestolnice kulture. Ona simbolizira i valove – one morske i one zvučne, piše Novi list.

'Službeni početak bogate kulturne godine obilježili smo odajući počast riječkim radnicima, umjetničkoj avangardi i tradiciji ovog kraja. Kao lokaciju odabrali smo upravo Riječku luku jer je ona simbol moderne i otvorene Rijeke, zbog čega je i slogan Rijeke Europske prijestolnice kulture 'Luka različitosti'. Jedinstvenost ovog programa osigurala je i brojna publika na Molu longu koja je zvonila, navijala, stvarala buku i svjetlo, te tako sudjelovala u izvedbi kao živi instrument, ali i brojna publika zbog koje sve ovo radimo', istaknula je Emina Višnić, direktorica Rijeke 2020. odmah po završetku izvedbe.