'Teško je 'Nicku' ne pristupiti skeptično', piše o knjizi Barbara VanDenburgh iz USA Today aludirajući na tajming izlaska knjige taman sad, kad su istekla autorska prava za 'Velikog Gatsbyja'. To što je roman od 2021. javno dobro nedvojbeno je otvorilo vrata brojnim imitatorima, obožavateljima i oportunistima, kojih ćemo se nagledati, ali Michael Farris Smith ne čini se ičim od navedenoga, tvrdi VanDenburgh.

Njegov junak pripovjedač je iz 'Velikog Gatsbyja', Nick Carraway, kojeg kod Fitzgeralda upoznajemo kao mladog poslovnog čovjeka porijeklom sa Srednjeg zapada koji u ludim dvadesetima dolazi u New York kako bi se okušao u trgovanju dionicama. Tamo svjedoči prije svega turbulentnoj romansi svoje sestrične Daisy Buchanan i tajanstvenog mladog bogataša Jayja Gatsbyja, ali i sveopćoj dekadenciji američkog društva, procvatu organiziranog kriminala i ilegalnih poslova.

Roman 'Nick', navodi Barbara VanDenburgh, prikazuje evoluciju muškarca kakav će Carraway tek biti u New Yorku 1920-ih. Smith ga prati u onome što je svemu tome prethodilo: u njegovoj vlastitoj propaloj romansi, na bojištu Prvog svjetskog rata, na ulicama New Orleansa...

'Rezultat je knjiga koja je minimalno vezana za izvorni materijal, a osim naslovnice (...) teško da se uopće doživljava kao prethodnica. Radije je književna vježba u neumoljivoj bijedi, kako onoj Nickovoj, tako i onoj čitateljevoj. Nickov život nije sretan (...), obiteljski dom mu je tmuran, opterećen je majčinom kroničnom depresijom i očevom emotivnom nedostupnošću. U očajničkom pokušaju da izbjegne srednjezapadnu predvidljivost i nasljeđivanje dosadnog očevog posla, on odlazi u rat', piše VanDenburgh. Prikaz ratnih zbivanja mučan je, dodaje, Nick je na koncu slomljen i s PTSP-om zbog kojega bismo ga teško povezali s Nickom iz 'Gatsybja'. Malo utjehe potom nalazi u ljubavi, ali i to završava tragično pa bježi u New Orleans, lokaciju koju bira slučajno samo da se ne bi vratio kući.

'Tamo neobjašnjivo svjedoči još jednoj romansi između ratom uništenog ovisnika o opijumu i madame u javnoj kući. (...) Čak i u vlastitoj knjizi Nick je i dalje najmanje zanimljiv lik', zaključuje VanDenburgh.

'Sve skupa ujedno je i previše i premalo. Javljaju se u njoj natruhe Ernesta Hemingwayja u opisima Nickovih pariških lutanja ili pak Williama Faulknera kad je riječ o zapadnjačkoj gotičkoj groteski New Orleansa. Ali malo je Fitzgeralda, bilo u sadržaju ili stilu. Smithova proza prepuna je prejeranih metafora, krutih dijaloga i ponavljanja nalik na bajanja zbog kojih ti počnu nedostajati Fitzgeraldovi muzikalnost i humor', navodi VanDenbrugh u svojoj kritici i zaključuje: ''Nick' bi bio jača knjiga da je u potpunosti odustao od pretvaranja da je prethodnik 'Gatsbyja'. Ali, naravno, onda bi se teže prodavao.'

U intervjuu za NPR Michael Farris Smith je pojasnio kako ga je priči o Nicku privuklo to što se nakon čitanja 'Velikog Gatsbyja' najviše poistovjetio s njime, s njegovom otuđenošću i njegovom nadom. O pripovjedaču je znao samo da je sa Srednjeg zapada, da se borio u Prvom svjetskom ratu i da je bio na pragu da napuni 30.

'To je zapravo sve što o njemu znate. Svi imamo razloga zašto svijet vidimo onakvim kakvim ga vidimo... Znao sam da je moralo biti nekih ožiljaka na njegovom putu - moralo ih je biti. Htio sam saznati koji su. U svome pripovijedanju priče o Gatsbyju ostavio je mrvice. Ali ono što me zaista zanimalo bila su iskustva i emocije koje su ga pretvorile u čovjeka koji je postao', rekao je Michael Farris Smith, kojemu je to šesti roman.

'Smith nam pokušava dati verziju Nicka pr. G. (prije Gatsbyja), ali je upitno koliko se taj njegov Nick dodiruje s Nickom kojeg svi znamo iz 'Velikog Gatsbyja'. Njegov Nick čini se previše izmorenim ratom da bi se poklopio s ironičnim Nickom sklonim zafrkanciji, koji će se kasnije naći na večeri kod Buchananovih. Ali takva je moć 'Nicka' da me gotovo nije bilo briga podudara li se jedan Nick s drugim', piše pisac Ben Fountain u svojoj kritici knjige za New York Times.

'U svemu onome što je zaista važno, 'Nick' je ogledan roman. Smith nam nudi potresan i potpun opis muškarca posve izbačenog iz tračnica koji očajnički pokušava vratiti vlastiti život. (...) Čujemo odjeke Fitzgeralda, naravno, ali i Faulknera, Hemingwaya i Cormaca McCarthyja. To je klasični američki zvuk, a u Smithovoj verziji on ima dovoljno intenziteta da se kaos i i izopačenost 1919., u svjetlu ondašnjeg rata, doimaju živima i relevantnima i u 2021.', navodi Fountain.