Retrospektivna izložba 'Čistač' kronološki prati različita razdoblja pedesetogodišnjeg stvaralaštva Marine Abramović te se sastoji od preko 120 slika, crteža, fotografija, audio i videoradova, filmova, scenografija i arhivske građe, a posebno značenje daju joj reperformansi Marininih povijesnih performansa koje će izvoditi domaći i inozemni performeri.

Kako bi cijeli događaj bio na svjetskoj razini, vlada Srbije uložila je preko pola milijuna eura. U intervjuu za Slobodnu Europu srpski povjesničar umjetnosti, kustos i teoretičar Branislav Dimitrijević iznio je kritiku s obzirom na visoku cijenu održavanja izložbe. Koristeći se veličinom Marine Abramović, srpska se vlada pokazuje kao vrlo napredna jer promovira radikalnu umjetnost, tvrdi i dodaje kako je sigurno procijenila da održavanje izložbe toga kalibra može dovesti velik broj ljubitelja umjetnosti u Beograd. Najveći paradoks projekta mu je, međutim, činjenica da vlada koja godinama zagovara to da kultura ne treba biti na sisi države, tj. da se mora osloboditi državnog subvencioniranja, dosad najveći iznos od poreznih obveznika sada izdvaja upravo za jednu izložbu.

'Mislim da se oni na neki način nadaju da će ta izložba toliko skrenuti pažnju i imati toliki odjek da će svi pohrliti u Beograd da je vide i da će se Srbija u svim medijima u svijetu predstaviti na ne znam kakav divan način zbog toga što je ugostila tako veliki događaj. U tom smislu ovaj događaj zapravo nadilazi ono što je polje moga bavljenja poviješću umjetnosti – ona je, da tako kažem, politički projekt par excellence', kaže Branislav Dimitrijević te ne vjeruje da će se zbog ovoga ubuduće promijeniti nešto u kulturnoj politici Srbije.

'Ovu izložbu više vidim kao politički eksces, političku zabavu na kojoj će biti puno slikanja, puno glamura. To će brzo završiti i sve će ostati po starom – institucije će nastaviti biti uništavane', zaključuje Dimitrijević.

Nezadovoljstvo izdvajanjem tolikog iznosa za izložbu Marine Abramović u Beogradu iznijela je i Dunja Blažević, bivša urednica Likovne galerije i direktorica Studentskog kulturnog centra (SKC), koja je s Abramović nekoć blisko surađivala. U intervjuu za Slobodnu Europu, Blažević kritizira Ministarstvo kulture koje ne podržava mlade umjetnike te ih marginalizira, a sada izdvaja toliki novac za 'Čistača'.

'Nije 'sve što govori' nego ništa što (Marina Abramović) govori nije istina - da je morala slikati cvijeće da bi prodavala slike, da je morala otići da bi uopće radila itd. Tako da ona ima jednu priču ovdje za domaću scenu, a ovo što je pisala po knjigama i davala intervjue - to je zaista čista laž', osvrnula se Blažević na interpretaciju života ove umjetnice svjetskog glasa kojoj mnogi zamjeraju to da je komercijalizirala svoj pretjerano kritičan odnos prema Jugoslaviji.

Branislav Dimitrijević također govori o 'samomitologizaciji' umjetnice u čijem se središtu nalazi njena interpretacija života, točnije djetinjstva u komunističkoj Jugoslaviji: 'Ona sebe predstavlja kao, maltene, žrtvu komunističkog sistema. Govori o tom vremenu kao o vremenu bijede, neimaštine, nekakvog užasa koji je preživjela i iz kojeg je morala pobjeći.'

Ističe i mišljenje kako trenutna politika jako dobro zna što radi postavljanjem ove izložbe.

'Ponovno se ponavlja ta mantra, antikomunistička mantra o strašnom totalitarnom sistemu u kojem smo živjeli u svim ex-jugoslavenskim državama, posebno u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su na vlasti političke snage koje stalno izgovaraju povijesne laži. Vjerojatno je Kolinda Grabar Kitarović najveći šampion u tome. Stalno izgovaranje povijesnih neistina koje se posebno odnose na tu nekakvu priču kako u socijalističkoj Jugoslaviji nije imalo što da se kupi, kako su svi bili nesretni i sve je bilo sivo i grozno. Tu istu priču ponavlja Marina Abramović i to je jedan od aspekata zašto je ona u ovom trenutku vrlo zgodna za ovo', kaže Dimitrijević.