Nije teško predvidjeti da će odluka Švedske akademije da Nobelovu nagradu za književnost dodijeli švedskom pjesniku Tomasu Tranströmeru izazvati i određene kontroverze. Naime, proteklih godina se često mogu čuti kritike na račun odluka Švedske akademije, posebice da se preferira europska književnost, da se ignoriraju žene, a odavno se koluta očima na činjenicu da je nagrađeno mnogo više Šveđana nego što bi bilo kakvi objektivni kriteriji to opravdali.

Prva švedska dobitnica Nobelove nagrade za književnost je bila 1909. godine Selma Lagerlöf, doista velika i važna spisateljica kojoj se nema što prigovoriti. No, tijekom godina se među laureatima nakupilo i književnih imena koja ne znače mnogo izvan Švedske, a mnogi od njih su danas manje-više zaboravljeni kao relevantni autori. Verner von Heidenstam, Erik Axel Karlfeldt, Pär Lagerkvist, Nelly Sachs, Eyvind Johnson i Harry Martinson su Šveđani koji su u periodu između 1916. i 1974. dobili Nobelovu nagradu za književnost, a mnogi se u svjetskim književnim krugovima još uvijek pitaju zašto, osim što su, očito, Šveđani. Da stvar bude bizarnije, neki od spomenutih dobitnika su nakon nagrade postali članovi Švedske akademije, a porazna je i statistika da je više Šveđana dobilo tu nagradu nego cijela književna Azija!

Naravno, to ne znači da ovogodišnji laureat Tomas Tranströmer nije zaslužan i važan pjesnik, koji je preveden na pedesetak svjetskih jezika. Tranströmer je dobro kotirao i na kladionicama u dane pred proglašenje dobitnika, a ispred njega je samo bolje prolazio sirijski pjesnik Adonis. Očito je da se ove godine Švedska akademija htjela istaknuti po nagrađivanju jednog pjesnika, između ostaloga i zbog toga što poezija u 21. stoljeću postaje zapostavljena u odnosu na roman, ali i dramske tekstove.

Laureata je masi okupljenih novinara objavio tajnik Akademije Horace Englund, koji je u prvim izjavama za medije i sam priznao da će možda biti kontroverzi oko nagrađivanja još jednom Šveđanina. No, Englund je naglasio i neupitne literarne kvalitete Tranströmerove poezije: 'Iako je njegov pjesnički opus relativno malen, te bi mogao cijeli stati u neveliku džepnu knjigu, Tranströmer piše istančanim jezikom. On također piše o velikim temama – smrti, povijesti, sjećanju, prirodi. Ljudska bića su prizma u kojoj se sve te pojave susreću i to je ono što nam daje važnost. Nakon čitanja Tranströmerove poezije nikada se ne osjećate malima.' Englund je naglasio i da je ovo prvi put nakon dugih četiri desetljeća da je jedan Šveđanin dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Tomas Tranströmer rođen je 1931. godine u Stockholmu, gdje je i završio studij psihologije. Ipak, njegova omiljena lokacija jest otoh Runmarö, dio obližnjeg arhipelaga, na kojem je pjesnik proveo mnoga ljeta i koji ga je inspirirao za prve pjesme o prirodi i pejzažima. Kasnije je Tranströmer obogatio svoje tematske preokupacije, pišući o putovanjima, muzici, pa čak i prirodnim znanostima. Svoje prve pjesme Tranströmer je napisao još kao tinejdžer, a prvu zbirku, naslovljenu '17 pjesama', objavio je 1954., dakle kao 23-godišnjak.

Tranströmer je desetljećima svoje vrijeme dijelio između karijere psihologa (radio je i u popravnom domu za dječake) i pjesnika, što također objašnjava zbog čega nije autor količinski voluminoznog opusa. Život mu je zakomplicirao i težak moždani udar koji je doživio 1990., nakon čega je ostao djelomično paraliziran. Pjesnik je zbog toga skoro izgubio moć govora, te su mu otežani pokreti na cijeloj desnoj strani tijela. U godinama poslije moždanog udara i dalje je nastavio pisati poeziju, pa je 2004. izašla zbirka 'Velika enigma', u kojoj se nalazi tek pet pjesama i 45 haikua. Tijekom svoje duge književne karijere bavio se i prevođenjem stranih pjesnika na švedski, koje je uvijek birao po vlastitoj književnoj estetici i ukusu. Među onima koje je Tranströmer prevodio su Amerikanac Robert Bly i Mađar János Pilinszky. Nobelova nagrada za književnost nije prvo priznanje koje je Tomas Tranströmer dobio za svoj rad, jer njegovu poeziju naročito cijene u Njemačkoj, u kojoj je osvojio tri različite pjesničke nagrade.

U svojim zbirkama Tranströmer se bavio i doživljajima s putovanja po Španjolskoj, Africi ali i Balkanu, pa ne čudi da sam svoje stihove opisuje kao 'mjesto susreta'. Osim dugogodišnje karijere u psihologiji i poeziji, Tranströmer je i strastveni amaterski pijanist, koji i danas zna sjesti za klavir, iako može svirati samo lijevom rukom. Njemu u čast nekoliko je suvremenih švedskih skladatelja napisalo komade isključivo za izvođene lijevom rukom.
Prve reakcije svjetskih medija govor o tome da je Nobelova nagrada Tomasu Tranströmeru donekle iznenađujuća, s obzirom na njegov autsajderski status u književnim krugovima i u medijima, ali i zaslužena. Nakon što je u 13 sati objavljeno da je Tranströmer ovogodišnji laureat, švedskim medijima se kratko obratila njegova supruga Monica, s izjavom da se pjesnik nije nadao da će doživjeti takvu čast.