Upravo uspješno završeno 59. splitsko ljeto ostat će zapamćeno kao nastavak novog trenda u splitskom HNK ili i zbog povratka opere na Peristil nakon pauze. Ovogodišnju manifestaciju obilježio je i povratak pravog teatarskog plakata u HNK.

Velika tradicija kazališnih plakata u Splitu, u kojoj se, između ostalih, uspješno iskazao niz autora, primjerice Boris Bućan, u posljednjem je desetljeću bila zanemarena, pa stoga vrijedi u prvi plan staviti deset plakata koje je ove godine za 59. splitsko ljeto izradio ilustrator i autor stripa Alem Ćurin.

To je izuzetno konzistentna serija plakata u kojoj je Ćurin odmjereno spojio plakat, ilustraciju i strip te uspješno uspostavio dijalog s teatarskim djelom koje prezentira, što u kulturnoj javnosti nije prošlo nezapaženo. Teško je izdvojiti jedan od tih plakata, svaki je definitivno zaokružena likovna i teatarska priča. To je bio i povod za razgovor za tportal s autorom plakata Alemom Ćurinom.

Kada ste prvi put počeli suradnju s HNK Split?

Bilo je to Splitskog ljeta gospodnjeg 1991, kada me je ondašnji dobar prijatelj i bivši urednik u Logosa, a tada u najnovijoj roli intendanta HNK Split, Ivo Sanader, pozvao da radim plakate za recentno Splitsko ljeto. Ljeto je bilo ispraćeno plotunima i uz zvukove sirena. Ja sam ostao i u sezoni te sam, uz Maria Brzića, bio zadužen za vizualni identitet nekoliko kazališnih sezona i ljeta. Sanader je otišao, zamijenio ga je Rade Perković koji mi je, unatoč tome što je znao da sam feralovac, dao slobodne ruke u kreaciji svojih ideja. Kad je Radu naslijedila Mani Gotovac, pomislio sam, evo napokon mojih! No ta je rođena manipulatorica držala do teatarskog plakata koliko do potrošenih uložaka, pak je dala posla poslušnom izvršitelju njezine vlastite promocije. Kažem, Mani je uništila teatarski plakat u splitskom HNK, pače - potpisujem. Srozala ga je toliko da je postao nepotrebni artikl u splitskoj kulturi u ovom mileniju. To sam iskusio na vlastitoj koži ove dane. Rekli su mi: 'A ti si radio ovoljetne plakate?' Nismo išli za tim, ma tko to više gleda. Kroz zadnjih petnaest godina, fond autorskog pristupa teatarskome plakatu zatrt je fontom i fotkama preuzetim s interneta ili slično, u kombinaciji s nemuštim palamuđenjem fotošopom.

Strip, novinska ilustracija i kazališni plakati su različiti mediji, na tvojim plaktima su vidljivi svi ti utjecaji, kako uspjevate to objediniti i koji plakat iz ove serije možeš izdvojiti?

To vam je tako kad je nalijevač katrana, vozač valjka i traser, u sva tri rečena medija, jedna te ista osoba. Samo se, po crtačima bijelih štrafti u asfaltu i znakova pored puta, razlikujem u svakome od ta tri medija kojima se bavim.

Ne bih izdvajao ni jedan plakat posebno. Svi su oni tražili jednak napor i angažman sivih stanica unutar asfalta. To što se razlikuju u rukopisu, nebitno je, glavni je rezultat - povratak autentičnog autorskog teatarskog plakata na pročelje HNK Split i na ulice Splita. Je se volin hvalit, a?! Pa naravski, kad me neće nitko drugi. Ha! Ha!

Ukupno deset. Najavni, pet premijernih, pa jedan za sve koncerte, isto jedan kolektivni za baletne izvedbe na Sustipanu te jedan za Tribine. E da, i još sam samoinicijativno, van ugovora, napravio plakat za Nabucca. Propaganda je imala suludu ideju da Splitsko ljeto zatvore s lanjskim plakatom, lanjskim dizajnom, jer je lani bilo kao premijerno izvođenje ovakvog Nabucca pa ne treba sad tu iznova nešto izvodit'. E ne'š majci, ovo Ljeto je moje ljeto i nema mjesta drugim idejama na plakatnim mjestima, osim mojih. Tako je i bilo.

Jeste li razgovarali i surađivali s autorima premijera Splitskog ljeta pri izradi plakata i hoćete li nastaviti suradnju s HNK Split?

Taman posla! Pa nisam ja lik ka s liste! Ne pripadam autorskom timu priredbe, već sam autor plakata Splitskog ljeta. Samostalan koliko mogu i hoću biti. Bilo je pokušaja, nije da ih nije bilo, gdje su mi neki režiseri dolazili sa svojim primjedbama, pače gotovim rješenjima, bunili se glasno da ne žele moje čitanje njihovih ideja. Nisu imali pojma da mene i ne zanima njihovo čitanje teksta i njihov pristup materiji, već samo vlastito viđenje. Međutim, moram ovdje istaknuti maestra Tonča Bilića, ujedno i intendanta, koji je stvari presjekao rekavši - Ćurin je autor plakata, a vi predstave, svak neka se brine za svoje.

Jedino čemu se nisam uspio othrvati su sponzori. Ta nezajažljiva, bezobrazna, bahata i bogata bagra. Samozvani i samoproglašeni stupovi društva, pa tako i kulture. Držali su da su, za siću love koja će im, nota bene, bit odbijena od poreza, važniji skoro od naslova priredbe, te su jadni poslušnici svako moje rješenje slali njima na blagoslov. Ma vidi, bogati! Na mojoj majici piše, parafrazirajući Tita - SPONZOR NOĆAS MORA PASTI! Toga ću se čvrsto držati i dalje jer mi izazivaju alergiju, kao i svi paraziti.

Hoću li nastaviti suradnju i u sezoni s HNK Split, vidjet ćemo. Odgovor je - možda.

Koji su problemi bili pred vama i koliko je vidljiv utjecaj stripa planiran?

Već sam napomenuo da nisam slijedio redateljsko iščitavanje materije - radije sam se priklonio vlastitoj interpretaciji istog. I zato što su plakati morali biti zgotovljeni i petnaest dana prije festivala. Oboružao sam se svekolikom literaturom i informacijama, normalnim (knjige) i nenormalnim (internet), za svaki pojedini naslov. Smatram da je dovoljno iskustva u mojoj guzici da mogu sam iznaći pravo rješenje na zadanu problematiku i da je moj odgovor - uglavnom točan.

Ima utjecaja stripa, i to izravnog, nego. Na plakatu za Suppeovu operu 'Povratak mornara' pojavljuje se Corto Malteze. Plakat za Pommertovu dramu 'To dijete' ima veze s mojim stripom 'Majke mi!' koji obrađuje istu tematiku, samo još surovije. Plakat za Wagnerovog 'Ukletog Holandeza' kao da je iz mojeg najnovijeg stripa Elem, na kojem upravo radim. Ima toga još. Gotovo mi se u svakom plakatu 'potkrala' pokoja strip ješka.

Uz redovne aktivnosti ilustratora u Novostima, što još pripremate i na čemu radite?

Pišem i crtam. Pripremam malo više nego obilniju knjigu stripa. Rečeni 'Elem'. Moram je zgotoviti do proljeća, tako da iziđe nagodinu, pošto moj izdavač upravo žica lovu od Ministarstva u obrani svoje izdavačke politike za sljedeću godinu, a i ja sam na njegovom spisku stupova obrane, pa moram opravdati vlastito i njegovo iščekivanje budućnosti.

Kada možemo očekivati nastavak 'Bevandermana'?

Kad se spomene nastavak 'Bevandermana', prvo se sjetim sponzora. Prva knjižica je bila samizdat, sponzori su, doli jedan obećani, mukom (lovom) zamukli. A to su jedini sponzori koje prihvaćam - vinari hvarski. Ako se ovoga puta dogovorimo i budemo li se obostrano držali obećanja, oni lovu (a ne karton vina kao prošli put) za čisto tehničke stvari, štampa i priprema, honorar moj nebitan, a ja 'Bevandermana' - bit će i nastavka. Inače, u 'Elemu' se pojavljuje 'Bevanderman' kao jedan od desetak ravnopravnih i bitnih likova. Tako je to, tetovirao mi se na strip koži i više ne mogu bez njega.