na dan njegova rođenja

Objavljen posljednji roman Gabriela Garcíje Márqueza: 'Vidimo se u kolovozu'

06.03.2024 u 19:01

Bionic
Reading

Desetu godišnjicu smrti slavnog kolumbijskog nobelovca i jednog od najvećih književnih majstora svih vremena Gabriela Garcíje Márqueza obilježavamo danas, 6. ožujka, na dan njegova rođenja, objavljujući njegovo posljednje remek-djelo, roman 'Vidimo se u kolovozu'

Desetogodišnjica smrti Gabriela Garcíje Márqueza obilježava se na izniman način, izdavanjem njegova posljednjeg djela pod naslovom 'Vidimo se u kolovozu' (En agosto nos vemos). Roman je García Márquez napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvojio je želi li ga objaviti. Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovno pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče, i stoga su donijeli odluku o objavi romana.

'Vidimo se u kolovozu' pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. kolovoza odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prigodom se upušta u kratke ljubavne veze. Njezin inače sretan obiteljski život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njezin suprug i djeca ne znaju ništa o njezinu iskakanju iz granica konvencija. Ovaj roman izvanredan je prikaz ženstvenosti, seksualnosti i žudnje te je savršeni 'grand finale' opusa Gabriela Garcíje Márqueza.

Ekskluzivno u izdanju V.B.Z.-a, u prijevodu Gordane Tintor, ovaj Márquezov roman dostupan je od 6. ožujka u svim knjižarama diljem Hrvatske, u isto vrijeme kada i čitateljima širom svijeta.

O autoru

Gabriel García Márquez (1927., Aracataca, Kolum­bija – 2014., Ciudad de México) jedna je od najvećih i najutje­cajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagra­de 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija. Nadasve, on je intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba. Ponajpri­je onih koji pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku.

Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama. On je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću.