Knjiga je dostupna na izložbenom prostoru Matice hrvatske na Interliberu. Priredio ju je i napisao predgovor Tvrtko Vuković, koji ističe kako su "jugoslavenski komunistički partijski aparatčici", uvidjevši modernističnost lirike Vesne Parun nastojali potkopati njezine učinke.

"Zaslijepljen diktaturom partijske kulturne propagande Marin Franičević uočio je moć lirskoga pjesništva Vesne Parun", ističe Vuković i dodaje kako socrealistički kritičar polazi od marksistički oblikovane teze kako građanska književnost nije klasno neutralna. Vuković ističe kako je taj kritičar želio naglasiti da je dekadentna modernistička književnost neotuđiv dio "kulturne kolaboracije".

Jedno je od važnijih obilježja pjesništva Vesne Parun, smatra Vuković, to da se u njemu ono što još nema ovjerenu pojavnost javlja kao jednakovrijedno organiziranom smislu postojećih pojavnosti. "Metaforičnost autoričina pjesničkog izričaja redovito prouzročuje izgred značenja", piše Vuković i dodaje kako je tekst pjesme u manjoj mjeri reprezentacija poznatoga, a u većoj pak njegova transgresija koja dovodi do dehijerahizacije uređenih odnosa.

Kada je Parun pisala o ratu, ljubavi, dnevnoj politici, starenju, prirodi ili književnosti, ona nije, tvrdi Vuković, išla za tim da predoči vlastito iskustvo ili znanje o temi, nego je nastojala preraspodijeliti uvriježena iskustva i znanja ne bi li neka nova zadobila pravo postojanja.

"Izmišljajući jezik koji proizvodi novi jezični događaj i u isti mah niječe njegovu postojanost, pjesnikinja ustrojava poetiku koja čitatelja navikava na suočavanje s transgresijom", napominje Vuković i dodaje kako to nije suočavanje s iskustvom dovršena iskoraka, nego s iskustvom bivanja u raskoraku koje podrazumijeva krajnji rizik.

Njezin pjesnički opus transformirao je društveni poredak

Ocjenjuje kako je njezin pjesnički opus sastavljen tako da proizvede samu ideju pisanja, pisanja koje se brine da se ono ustrajno obnavlja, a transformirao je društveni poredak barem u onoj mjeri u kojoj je u njemu otvoreno mjesto za profesionalnu književnicu, prvu ženu u Hrvatskoj koja je živjela isključivo od spisateljskog rada.

Vuković smatra kako je pjesnička poetika Vesne Parun i emancipatorska politika zato što je omogućila da patetična fraza o pisanju kao sudbini postane zbilja.

U knjigu "Izbor iz djela I" (405 str.) uvršetne su pjesme iz zbirka "Zore i vihori", "Pjesme", Crna maslina", "Ropstvo", Vidrama vjerna", Pusti da otpočinem", Koralj vraćen moru", "Ti i nikad", "Jao jutro", "Vjetar Trakije", "Gong" i "Ukleti dažd". Uz opsežan priređivačev predgovor u knjizi su objavljeni Ljetopis Vesne Parun, bibliografija, izdanje djela i važnija literatura te slikovni i tekstovni prilozi s tekstološkom napomenom, tumačem imena, izraza i rječnikom.

Vesna Parun rođena je u Zlarinu 10. travnja 1922., a preminula u Stubičkim Toplicama, 25. listopada 2010. Pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike, a najistaknutija je hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva te stvaralačkoj plodnosti. Pisala je poeziju, prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze, a uprizorena su četiri njezina dramska djela. Zbirka "Zore i vihori" iz 1947. po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije.