Nakladnik napominje kako je ugledni povjesničar umjetnosti i književnik Igor Zidić kao čelnik središnjih nacionalnih kulturnih ustanova - Matice hrvatske i Moderne galerije, te kao urednik društvenih, likovnih i književnih časopisa (Hrvatski tjednik, Život umjetnosti, Kolo) vrlo često pisao i govorio o ključnim društvenim i kulturnopolitičkim pitanjima našega vremena.

Zidićeve rasprave i članci, ističe nakladnik, nerijetko su imali polemički naboj, bilo da su se tematski bavili suvremenom hrvatskom umjetnošću, bilo nacionalnim pitanjima za vrijeme Hrvatskoga proljeća, bilo problemima i krizama što su se pojavili nakon formiranja samostalne države.

Ocjenjuje kako to posebno dolazi do izražaja u tekstovima uvrštenim u ovu knjigu.

Dodaje kako je i u Zidićevim društvenim i kulturnopolitičkim esejima vidljiva njegova „kunsthistoričarska“ erudicija te zavidno stilističko i retoričko umijeće.

U njima se Zidić predstavlja kao rasni pisac, no oni su podjednako i misaoni odraz ključnih zbivanja hrvatske povijesti druge polovice 20. stoljeća dani iz vizure jednog od najaktivnijih i najagilnijih protagonista suvremene hrvatske kulture, naglašava nakladnik.

Autor pogovora Ivan Rogić Nehajev piše kako Zidić nije profesionalni politolog, povjesničar ili ekonomist te dodaje kako se zato tekstovi u ovoj knjizi ne mogu čitati s takvim očekivanjima.

Ali njihova autora, smatra, određuju dva svojstva koja mu osiguravaju neuklonjivu prednost u odnosu na područne eksperte. Zidić je, ponajprije, sudionik i svjedok ključnih hrvatskih promjena od sredine prošlog stoljeća nadalje, napominje Rogić Nehajev i dodaje kako po autorskom habitusu, ponajviše vjeruje cjelovitim, 'holističnim', uvidima gdje je čujan i glas onih 'koji snose teret povijesti'.

Povjesničar umjetnosti i književnik Igor Zidić rođen je u Splitu 1939. Jedan je od najvećih likovnih autoriteta i ponajbolji poznavatelj hrvatske moderne likovne umjetnosti. Bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu (1989.–2008.) i predsjednik Matice hrvatske (2002.-2014.).