Bio je laureat nagrade 'Branko Ćopić', a njegova djela bila su u užem izboru za NIN-ovu nagradu, priznanja 'Isidora Sekulić', 'Dušan Vasiljev'… Na portugalski je prevodio djela Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Dragoslava Mihailovića, Dušana Kovačevića, a na srpski knjige Saramaga. Proslavio se romanom ‘Estoril’, koji je preveden na velike svjetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je ušao u školsku lektiru
Pisac Dejan Tiago Stanković preminuo je u 58. godini u Lisabonu, prenosi portal Ravno do dna, s kojim je Stanković povremeno surađivao.
vezane vijesti
-
![Metod Pevec: Netko će morati zviždati kraj ove kapitalističke utakmice i pozvati ljude na suradnju]()
Metod Pevec: Netko će morati zviždati kraj ove kapitalističke utakmice i pozvati ljude na suradnju
-
![Najavljena je splitska promocija hvaljenog romana Olje Savičević Ivančević 'Ljeta s Marijom']()
Najavljena je splitska promocija hvaljenog romana Olje Savičević Ivančević 'Ljeta s Marijom'
-
![Robert Perišić: O Issi i dalje traju rasprave, a ja ulazim u to kao pisac. U romanu ne može pisati moglo je ovako, ili onako - odlučiš se za jednu liniju priče i ideš po njoj]()
Robert Perišić: O Issi i dalje traju rasprave, a ja ulazim u to kao pisac. U romanu ne može pisati moglo je ovako, ili onako - odlučiš se za jednu liniju priče i ideš po njoj
Vijest o smrti pisca potvrdila je beogradska izdavačka kuća Laguna za koju je jesenas objavio knjigu “Odakle sam bila, više nisam”, svoju posvetu Lisabonu.
“Sa iskrenom tugom obaveštavamo javnost da je iznenada preminuo pisac i prevodilac Dejan Tiago Stanković. Datum i vreme sahrane biće naknadno objavljeni“, stoji u službenom navodu Lagune.
Dejan Tiago Stanković odmah po završenom studiju arhitekture, 1991. godine, seli u London, a potom u Lisabon. Tijekom svog stvarateljskog rada živio je na relaciji Lisabon – Beograd, a kao zaljubljenik u portugalsku kulturu, književnost, kao i u onu iz matične sredine pisao je djela na portugalskom i srpskom jeziku. Osim fikcije pisao je i kreativnu nefikciju za brojne srpske, hrvatske, portugalske, brazilske i britanske medije, te je bio kolumnist beogradskog NIN-a.
Bio je laureat nagrade "Branko Ćopić", a njegova djela bila su u užem izboru za NIN-ovu nagradu, priznanja "Isidora Sekulić", "Dušan Vasiljev"… Na portugalski je prevodio djela Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Dragoslava Mihailovića, Dušana Kovačevića, a na srpski knjige Saramaga.
"Spisateljski zanat naučio sam od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio sam nevelik broj prevoda, ali samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski, tako srpskih na portugalski. Bio sam pionir u tom poslu, pa sam mogao da biram. Posebno se ponosim prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom sam počeo da pišem i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo sam kasno u životu, tek u svojim četrdesetima, kada sam bio siguran da imam šta da kažem. Objavio sam knjigu pripovedaka ‘Odakle sam bila, više nisam’ i roman ‘Estoril’, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta sam osobito ponosan, ušao u školsku lektiru. ‘Zamalek’, moj drugi roman, plod je mojih višemesečnih boravaka u Kairu tokom četiri godine, onoga što sam tamo doživeo i priča koje sam tamo čuo“, objasnio je jednom prilikom Dejan Tiago Stanković svoj spisateljski put.
“Bio je čovjek pun života, otvoren za nove ideje i spreman za živahne dijaloge. Povijest je imao u malom prstu, nije se libio javno kritizirati autokrate i uvijek je bio na strani malog čovjeka. U svojim djelima je upravo taj diskurs razvijao gotovo andrićevski. Vijest o njegovom preranom odlasku veliki je šok i teško se suočiti s tugom u ovom trenutku. Dejan Tiago Stanković je u jednom momentu bio i suradnik i autor na ovom portalu jer smo po pitanju kulture dijelili slične svjetonazore. Nedostajat će kao čovjek duha i ideja, prijatelj i pisac. Počivaj u miru dragi Tiago,” napisao je povodom iznenadne smrti pisca glavni urednik portala Ravno do dna, Zoran Stajčić.
