Iz bogatoga niza kulturnih programa posebno je izdvojila projekt suvremene umjetnice Sanje Iveković u dvorištu kompleksa Benčić, u kojemu će, uz svoju restrospektivnu izložbu u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, simbolički rekonstruirati Spomenik revoluciji, odnosno ubijenima Rosi Luxemburg i Karlu Liebknechtu arhitekta Miesa van der Rohea iz 1926. godine, koji su 1935. srušili nacisti.

Za ponedjeljak je najavljen koncert na Korzu uz predstavljanje programa Europske prijestolnice kulture za građane, a građane se pozvalo i na predlaganje programa i sudjelovanje u otvaranju EPK. Želite li ih time potaknuti na aktivnije sudjelovanje i pokazati im koje je značenje projekta za njih?

Apsolutno. Građani su već značajno uključeni u projekt. Od početka govorimo da projekt ne može uspjeti ako se građani ne uključe, odnosno ako ostane samo u rukama umjetnika i nas organizatora u kulturi. Zato na uključivanju građana radimo od samog početka, od programskog pravca 27 susjedstava, koji i izrasta iz susjedstava, odnosno grupa građana, ne samo u Rijeci, nego u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji, preko svih programa u RiHubu, projekata koje su predlagali i koje realiziraju građani. Tako ni otvorenje ne može proći bez sudjelovanja različitih grupa građana, organiziranih ili ne. Koncertom na Korzu želimo građanima u prosinačkim danima ponuditi zabavu u riječkom štihu i predstaviti im veći dio kulturno-umjetničkih programa koji nas očekuju u 2020.

Kako biste Riječanki ili Riječaninu koji još dvoji o smislu ili značenju EPK objasnili u čemu je vrijednost projekta?

Specifično u Rijeci ovaj projekt donosi obnovu zgrada namijenjenih kulturi u bivšoj tvornici Rikard Benčić, a time i stvaranje riječkog kvarta kulture, obnovu broda Galeb, zahvate na području Delte itd. Uopće – projekt donosi infrastrukturno ulaganje u kulturu kakvo Rijeka dugo nije imala, financirano između ostalog značajnim EU sredstvima. S druge strane, riječki EPK donosi u 2020. godini 300 kulturnih programa u Rijeci i okolici s više od 600 pojedinačnih događanja. To je godinu dana vrhunskih kulturnih programa, s tim da smo se doista potrudili da program bude u skladu s našim geslom Luka različitosti. Nastojimo zadovoljiti jako različite interese, od opere do novih tehnologija, od kazališne umjetnosti do inicijativa građana i njihovih projekta. Usto, EPK bitno doprinosi međunarodnoj vidljivosti, prepoznatljivosti grada, izgradnji drugačijeg imidža Rijeke i cijele regije. Ona se bazira na slici, ideji onoga što radimo, otvorenosti, dobrodošlici različitim ljudima. Predstavlja grad koji je živ, zanimljiv, privlačan ne samo za turističke posjete nego i za život i ulaganja. Dakle, pametni gradovi bi sam EPK iskoristili ne samo u toj godini, nego bi svu energiju, veliku vidljivost i velika znanja stečena tijekom projekta iskoristili za budući razvoj, što vjerujem da će i Rijeka učiniti. Mi imamo dobre temelje jer su uključeni ne samo umjetnici, kulturne institucije, građani i građanske inicijative, nego i brojni poduzetnici. U tome leži nasljeđe riječkog EPK projekta koje će se ogledati upravo u ljudima, osim u spomenutim zgradama i objektima koji se uređuju i grade.

Kakva je vaša vizija grada nakon 2020, sa svim ostvarenjima projekta?

Mi radimo projekt prema viziji po kojoj Rijeka doista postaje prepoznata međunarodno kao europski grad, grad koji promovira europske vrijednosti, koji možda nije geografski u srcu Europe, ali prema vrijednostima i interesima jest. Grad će se sigurno fizički promijeniti, centar će se proširiti od Korza i bliske okolice do kompleksa Benčić i oživljenog područja Delte, dijela u kojem će biti mnogo programa. Očekujemo novu atmosferu u gradu, novi optimizam i entuzijazam koji će graditi budućnost Rijeke.

Možete li otkriti neki detalj programa samog otvaranja EPK?

Ne mogu otkriti detalje, ali mogu reći da će otvorenje biti u riječkoj luci. Ona je ne samo mjesto događanja nego i tema događanja, kao Luka različitosti ona postaje drugačija, odnosno različita luka. Možemo očekivati okupljanje velikog broja građana, koje očekuje zanimljiv, posebno dizajniran program u koji će i sami građani biti uključeni, a nakon toga cjelonoćna zabava u kafićima i klubovima.

Što biste izdvojili iz cjelokupnog programa EPK kao svjetski relevantno i važno, a koji dijelovi programa bi bili posebno važni za građane Rijeke?

U mnogo elemenata programa preklapa se svjetski relevantno i ono što je lokalno zanimljivo. Tu je vrlo bogat izložbeni program. Stalni postavi u novim prostorima kulture, poput Palače šećera i broda Galeb, bit će zanimljivi Riječanima i građanima Primorsko-goranske županije, ali ti će sadržaji zanimati i međunarodnu publiku. Takve razine će sigurno biti i izložba o Gustavu Klimtu. U opernom programu svakako vrijedi izdvojiti dva velika gala koncerta vrhunskih imena, Karite Mattile i Eline Garanče, niz fenomenalnih koncerata klasične glazbe, novi festival komorne glazbe u neobičnim prostorima koje pokreće naš HNK. U kazališnom programu svakako treba izdvojiti gostovanje kazališta Needcompay koji čini sam vrh svjetskog teatra. U programu je apsolutno aktualan, po temi i umjetnicima koji sudjeluju, programski pravac Dopolavoro, koji se bavi pitanjem rada i budućnosti rada, kroz vrlo različite umjetničke radove na presjecištu umjetnosti, novih tehnologija, robotike i umjetne inteligencije. Tu se gradi niz programa, izložbenih i javnih akcija poput gostovanja benda koji čine isključivo roboti, prvi put u Hrvatskoj. Lungomare Art, pak dovodi suvremenu umjetnost u zajednicu i za sobom ostavlja trajne instalacije. Tu se izdvajaju jedan od vrhunskih arhitekata današnjice Smiljan Radić iz Čilea a porijeklom Hrvat i Liam Gillick koji spada u vrh suvremenih umjetnika na svijetu.

Što za Rijeku znači stvaranje sekundarnog centra uređenjem kompleksa Benčić i širenje područja aktivnosti i gradskog života s najužeg središta grada?

Sigurna sam da će Rijeka dobiti ne samo novu kulturnu infrastrukturu, nego i novo mjesto druženja i okupljanja ljudi, s vrlo kvalitetnim sadržajima kad Benčić profunkcionira u cjelini, na kraju 2020, s Palačom šećera, Dječjom kućom i Gradskom knjižnicom. U tome se posebno ističe Dječja kuća, kao mjesto gdje se događaju ne samo programi za djecu, nego je i mjesto gdje sama djeca proizvode programe, gdje se potiče njihova kreativnost od najranijih dana.

Smatrate li da postoji riječki identitet i kako se preslikava u programu EPK?

Kad se govori o identitetima, treba imati na umu da oni nisu fiksni. Identitet, koliko god je kolektivna forma, toliko je individualna. Rijeka u kontekstu u kojem živimo, ističe se kao grad koji nema jedan jaki čvrsti identitet, iako je teško reći da ga neki drugi grad ima. Rijeka je prepoznata po otvorenosti, slobodi, mogućnosti supostojanja različitih identiteta. Program EPK koji smo već i u prijavnoj knjizi kandidature opisali nosi također ova obilježja – uključiv je, hrabar i neobičan, kao i Rijeka. I takav će se program realizirati u Rijeci 2020.

Je li polemika oko broda Galeb zasjenila druge dijelove programa ili je možda iskaz pluralizma mišljenja?

Žao mi je da ta polemika rijetko, gotovo nikada nije bila konstruktivna i upućena na povijesne, društvene ili političke interpretacije, nego je uglavnom bila ispolitizirana. Vodila se uglavnom u Gradskoj vijećnici ili oko nje, ili se svodila na banalna pitanja investiranja, razine investicije bez ikakve usporedbe s nekim drugim projektima. Mislim da će brod Galeb kad bude dovršen kao brod muzej biti fenomenalna aktracija. To već sad znamo. Brojnim stranim novinarima je među tri prioriteta koje žele vidjeti u Rijeci i o kojima žele pisati. U svom stalnom postavu Galeb će otvoriti prostor kvalitetne, konstruktivne rasprave i o temama koje su u našem društvu kontroverzne, iako ja osobno smatram da tu nema ništa posebno kontroverzno. Ispričat će priču o jednom vrlo zanimljivom brodu, dijelu naše riječke i hrvatske povijesti koja je vrlo atraktivna i kroz koju se povezujemo s poviješću brojnih zemalja cijelog svijeta.

I za kraj, teku li pripreme za godinu EPK u skladu s planovima?

Idu prema planu, spremni smo dočekati 1. veljače, kad se EPK službeno otvara. Dan prije, u MMSU će David Maljković, Riječanin i umjetnik svjetskoga glasa, otvoriti izložbu posvećenu zbirci muzeja. U tijeku su i još dvije izložbe u programskom pravcu Doba moći, u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja – D'Annunzijeva mučenica te Violinom iznad granica/Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona. Trenutno su najintenzivnije pripreme vezane uz samo otvorenje u luci 1. veljače, a evo, mogu i ekskluzivno najaviti program koji još nismo komunicirali - s možda najvećom hrvatskom suvremenom živućom umjetnicom Sanjom Iveković, uz otvorenje njezine retrospektivne izložbu u MMSU u siječnju 2021., a dogovoren je i jedan poseban projekt u dvorištu Benčića. Kroz zanimljiv proces u koji su uključeni brojni strani partneri, izradit će se svojevrsna simbolička rekonstrukcija Spomenika revoluciji, odnosno ubijenima Rosi Luxemburg i Karlu Liebknechtu, autora Miesa van der Rohea iz 1926.

Razgovarao: Dean Silić