Akademkinja Oraić Tolić, ističe nakladnik, ovom se knjigom još jednom vraća pojmu koji je uvela u znanost o književnosti.

"U doba kada je nastala njezina knjiga 'Teorija citatnosti' nije još bilo digitalne kulture koja na čudesan način potvrđuje pojam i teoriju", piše nakladnik i dodaje kako je autorica nastavila svoja istraživanja i provjeravanja fenomena citiranja na različitim područjima sve do likovnih umjetnosti i interneta.

Naglašava kako se u novoj knjizi autorica osvrće na Zagrebačku književnoznanstvenu školu, u kojoj je pojam nastao, prati povijest pojma intertekstualnosti od Bahtina preko Kristeve do Barthesa i Genettea, daje prostranu tipologiju citata od književnih citata u užemu smislu do citiranja života (faktocitati) u najširemu smislu.

Također, ističe, promatra citatnost iz univerzalne i povijesne vizure te na različitim primjerima osvjetljuje pretpostavke, univerzalne oblike i povijesne pojave fenomena citiranja.

Posebna su poglavlja posvećena citatnosti u avangardi - Poundu, Eliotu, Mandel’štamu, Ujeviću i postmoderni - Bitovu, Ecu i Jasni Horvat, napominje nakladnik.

Nakladnik podsjeća kako najveću novost u knjizi, čini primjena teorije citatnosti na području likovnih umjetnosti te kulturi u cjelini.

Tako široko shvaćen pojam citatnosti omogućio je autorici, ocjenjuje nakladnik, da dođe do nove definicije likovnoga kolaža i srodnih umjetničkih praksa kao transmedijskih oblika faktocitatnosti te da nastanak povijesne avangarde protumači iz vizure likovnih umjetnosti i kolaža i da otkrije posebnu ulogu citatnosti u kolažnosti postmoderne i virtualne kulture.

Akademkinja Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Objavila je dvadesetak znanstvenih i esejističkih knjiga, tri knjige poezije, više prijevoda te stotinjak članaka iz teorije književnosti i kulture. Knjige "Teorija citatnosti", "Muška moderna i ženska postmoderna" i "Čitanja Matoša" prevedene su na njemački jezik.