'Toni Morrison bila je nacionalno blago', napisao je bivši američki predsjednik Barack Obama na Twitteru jučer, nakon što je objavljeno da je čuvena spisateljica, autorica romana 'Voljena' i 'Neka vrsta milosti' i prva afroamerička nobelovka preminula u 88. godini.

'Njeno pisanje bilo je predivan izazov našoj savjesti i moralnoj imaginaciji. Kakav je dar bio udisati isti zrak s njom, makar samo kratko', napisao je Obama koji je uz svoju poruku objavio fotografiju s Toni Morrison iz 2012., kad joj je uručio Predsjedničku medalju slobode, najviše civilno odlikovanje u SAD-u.

'Kad sam kao dijete čitao 'Solomonovu pjesmu', sjećam se da me ta knjiga poticala da razmišljam ne samo o tome kako pisati nego i o tome kako biti čovjek i kako misliti', rekao je Obama na dodjeli nagrade 2012., osvrćući se na taj roman Toni Morrison iz 1977., treći kojega je spisateljica objavila, priču o odrastanju i sazrijevanju crnog dječaka Macona Pokojnog koji traga za tajnom obiteljskog podrijetla

Morrison je, inače, objavljivati počela u svojim kasnim tridesetima. Prvijenac, 'Oko savršeno modro', o crnoj djevojčici koja sanjari o nedostižnim bjelačkim idealima, izašao joj je 1970., kad je imala 39 godina.

'Nisam se zanimala za pisanje sve dok nisam napunila otprilike 30', rekla je kasnije. 'Nisam to tada smatrala pravim pisanjem, mada jesam stavljala riječi na papir. Doživljavala sam to više kao veoma dugačak, produženi proces čitanja, samo što sam taj put ja bila ta koja proizvodi riječi.'

'Oko savršeno modro' je doživjelo podijeljene kritike, ali postalo je prestižnim štivom kad je uvršteno u njujorški sveučilišni kurikulum.

'Obavezna lektira', komentirala je Morrison. 'Tu leži uspjeh.'

Najveći uspjeh i status književne veličine stekla je pak romanom 'Voljena' iz 1987., za koji je dobila Pulitzerovu nagradu i Američku nagradu za književnost. Knjiga je inspirirana istinitom pričom o afroameričkoj ropkinji koja je ubila svoju malenu kćer kako bi je poštedjela ropstva, ali je njezin (zlo)duh poslije opsjeda.

Po romanu je snimljen i istoimeni film iz 1998. s Oprah Winfrey, Thandie Newton i Dannyjem Gloverom.

'U početku bijaše Riječ. Toni Morrison uzela je riječ i pretvorila je u pjesmu Solomona, Sule, Voljene, Milosti, Raja, Ljubavi i mnogih drugih. Bila je naša savjest. Ona koja vidi za nas. Koja za nas govori istinu. Bila je čarobnica s jezikom, razumjela je Snagu riječi. Koristila ih je da bi nas dirnula, probudila, učila i da bi nam pomogla suočiti se s našim najdubljim ranama kako bismo ih pokušali shvatiti', napisala je jučer na Instagramu Oprah Winfrey dodajući kako je Morrison bila 'vrhovna carica među piscima'.

O smrti legendarne spisateljice oglasio se i Timothy Greenfield-Sanders, redatelj dokumentarca 'Toni Morrison: The Pieces I Am', koji je premijeru imao ove godine na Sundanceu. Film proučava utjecaj književnice, a osim intervjua sa samom Morrison, uključuje i razgovore sa spomenutom Winfrey, potom s Angelom Davis, Fran Lebowitz, Russellom Banksom, Robertom Gottliebom i drugima.

'Imao sam privilegiju poznavati Toni Morrison skoro 40 godina. Tijekom tog vremena osvojila je mnoge nagrade i priznanja, Nobela, Pulitzera, Predsjedničku medalju slobode... Ali za mene Toni je bila dragocjena suradnica, monumentalna inspiracija i, ono najvažnije, voljena prijateljica. Svima će nam nedostajati, ali darovi koje nam je ostavila - njeni pisani radovi koji su transformirali živote mnogih diljem svijeta - i dalje će živjeti... obrazovati, nadahnjivati nas i hraniti', rekao je Greenfield-Sanders.

'Jednostavno sam pretpostavljao da će gospođa Morrison živjeti zauvijek. A na mnoge načine i u srcima i mislima mnogih, zaista i hoće', napisao je na Twitteru jučer redatelj i oskarovac Barry Jenkins.

Izjavu je dala i spisateljica Margaret Atwood, koja je za Morrison rekla da je 'div svog i našeg vremena'.

'Njen roman 'Voljena' razarajuće je svjedočanstvo pustoši koje ropstvo i dalje ostavlja i zato tu knjigu trebaju pročitati svi. U današnje doba kad se u Americi i svugdje po svijetu ponovno napadaju manjine, njen glas jako će nam nedostajati i to je naša tragedija', poručila je Atwood.

Nigerijski pisac i dobitnik Bookera Ben Okri za Guardian je napisao tekst o Morrison i u njemu podsjetio da je počela objavljivati kasnije u odnosu na većinu pisaca, nakon karijere u izdavaštvu. Morrison je, naime, 1965. počela raditi kao urednica u nakladničkoj kući Random House u New Yorku te je kroz taj dio svoje karijere uvelike pridonijela promicanju afroameričke književnosti, s posebnim naglaskom na afroameričke spisateljice.

Prema Okriju, njeni romani, jedan za drugim, otkrivali su užasnu težinu ropstva i rasne dehumanizacije, kao i destruktivne traume koje proizvode.

'Njeni romani otpuštaju ove traume, izbijaju ih iz tajnih predjela nepoznatih života, u prozi koja je napunjena inteligencijom, humorom, nepredvidljivošću i teškom istinom', napisao je Okri koji podsjeća i na njene eseje.

'Obično se o njoj govori kao o afroameričkoj spisateljici koja je pisala o rasi, ropstvu i traumi crnkinja. Ali ona je puno više od toga, istovremeno i svjedokinja i svećenica. Bila bi šteta da propustimo svu ljepotu njenog jezika i njene dalekovidnosti samo zbog naše želje da je negdje nekako uklopimo i damo joj suvremeni značaj. Bila je hrabra, velikodušna i ritmički neodoljiva. Slušati je dok čita vlastiti rad je kao da vam se ponudi nova tajna dimenzija njene draži. Bila je književna ratnica čiji je rad u SAD-u pogled uputio u crno zrcalo i njegove neispričane istine. Ali njena djela obraćala su se ljudima posvuda, njihovim traumama i radostima, i to jezikom u kojemu je inspiracija bila svoja na svome', napisao je Okri.

'Ropstvo, sjećanje, duhovnost, mit, razaranje, nejednakost i prije svega, preživljavanje. Njene priče promijenile su književni krajolik ne samo u Americi nego, kroz brojne prijevode, diljem svijeta. I ne radi se samo o njenim romanima. Način na koji je branila i objašnjavala svoju vještinu bio je također izniman; bila je borac i nije se bojala riskirati. Na svom osobnom putu morala je prijeći brojne prepreke, spolne, rasne i klasne. Književnica, urednica, znanstvenica, bila je jedna od naših najvažnijih javnih intelektualaca', poručila je u Guardianu turska spisateljica Elif Shafak.

'Nedavno mi je na jednom književnom događaju u Londonu prišla mlada majka iz Sudana i rekla kako želi pisati, ali ne stiže jer odgaja troje male djece. Rekla sam joj: 'Sjeti se Toni Morrison, onoga što je rekla. Nekim danima nećeš moći pisati, i to je sasvim u redu. Drugim ćeš danima biti produktivnija. Nekad ćeš raditi noću, nekad tijekom dana. Ali nekako ćeš već osmisliti male džepove prostora za sebe, kao što to mnoge žene čine. Samo privilegirani autori s određenom socijalnom pozadinom mogu se ponositi preciznim radnim rasporedima. Mi ostali nastavit ćemo borbu i nekad ćemo uspijevati, nekad ne. Morrison je ta koja nam je pokazala kako pisati', smatra Shafak.

''Ako postoji knjiga koju želiš pročitati, ali nije još napisana, onda je ti moraš napisati', rekla je Toni Morrison. Sretni smo što živimo u svijetu u kojemu je poslušala vlastiti savjet i podijelila napisano s ostalima', poručila je na Twitteru jučer i Hillary Clinton.

Demokratska predsjednička kandidatkinja Kamala Harris rekla je da smo ostali bez 'jednog od najvećih pripovjedačkih glasova'. 'Ipak, iako je naš svijet sada nešto mračniji, znamo da 'ono što je voljeno nikad nije izgubljeno'', napisala je Harris.

Kongresnica Ilhan Omar na Twitteru je podijelila fotografiju Toni Morrison s jednim od njenih najpoznatijih citata. 'Umiremo. To bi mogao biti smisao života. Ali stvaramo jezik. To bi mogla biti mjera naših života.'