Otvorenje izložbe novih radova hrvatskog umjetnika Lovre Artukovića održat će se u utorak 6. studenog u 20 sati u Kući Lauba
Nakon regionalne premijere radova 'Modeli poziraju za Pietu' i 'Pieta obrnuto' u studenome prošle godine, Kuća Lauba ponovno predstavlja najnovije radove Lovre Artukovića: 'Ari u trash kostimu' i 'Giuliano (u kreaciji Manuele Pott) sa svojim psom Vinom'
Nakon otvorenja izložbe, od 20.30 održat će se razgovor s renomiranim hrvatskim umjetnikom s berlinskom adresom.
Novi radovi slikara svojevrstan su nastavak prethodno ostvarenih Artukovićevih ideja: prikazivanja 'realnih' situacija iz ateljea, tj. prikazivanja poziranja modela kao neraskidivog dijela kreativnog nastanka umjetničkih radova.
'Inspiracija za radove bila je haljina od plastične folije koju je nosio model u predstavi. To mi je dalo ideju da napravim seriju reprezentativnih portreta nevažnih osoba u reprezentativnoj odjeći', objasnio je slikar.
Nakon prošlogodišnjeg para slika 'Modeli poziraju za Pietu' i 'Pieta obrnuto', kojima je izveo umjetničku interpretaciju teme preuzete iz kršćanske ikonografije, Artuković i ove godine nastavlja s izvođenjem tema poziranja. No na slikama će se sada pojaviti samostalni portreti njegovih berlinskih prijatelja, ugostitelja Giuliana i plesačice Ari, koje je umjetnik povezao jednom tematskom spojnicom – poziranjem u kreacijama koje je napravio netko drugi. U Arinom slučaju kreaciju je za potrebe predstave osmislio njen plesni kolektiv, dok je Giulianovu kreaciju dizajnirala kostimografkinja Manuela Pott.
Ari i Giuliano nositelji su kostimiranih situacija kojima se parodira poimanje Berlina kao grada mode, ali i vješto nadograđuje njihova psihološka karakterizacija. Ari se, primjerice, lako može poistovjetiti sa svojom kostimiranom ulogom – ona je jaka i izražajna, a gledatelja opčinjava kao Dominatrix – dominantna, spontana i erotična žena. Daljnja mitologizacija njenog scenskog identiteta postignuta je elementima posredno preuzetih iz antičke riznice. Njena električno plava perika evocira sva simboličko-božanska značenja koja je lapis lazuli nekoć imao za svoje nositelje. Kako bi se ipak dalo naslutiti da je riječ samo o kostimiranoj situaciji, 'potkralo' se malo nesavršenstvo: ispod perike provirio je pramen kose.
'Kako Berlin, između ostalih svojih pretenzija, ima i pretenziju biti grad mode (sajmovi, eventi i ostalo), odlučio sam to malo ironizirati. Poanta je u tome da ja ustvari jako volim slikati odjeću', zaključio je umjetnik.
