Olga Tokarczuk petnaesta je žena kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada, a kako je istaknuto u obrazloženju Švedske akademije dobila ju je za 'narativnu imaginativnost koja s enciklopedijskom strašću prelaženje granica predstavlja kao oblik života'.

Scenaristica, feljtonistica, psihologinja, sveučilišna nastavnica, ekologinja i vegetarijanka, 57-godišnja književnica politički angažirana na ljevici, bez oklijevanja kritizira politiku aktualne poljske vlade konzervativne stranke Pravo i pravda.

Rođena 29. siječnja 1962. u obitelji učitelja u mjestu Sulechòwu na zapadu Poljske, Tokarczuk je diplomirala psihologiju na Varšavskom sveučilištu. Nakon studija zaposlila se u Savjetovalištu za duševno zdravlje u Wałbrzychu.

Kao književnica debitirala je 1979., a pisanjem se profesionalno bavi od 1989. godine. Njezin prvi roman 'Putovanje ljudi knjige' objavljen je 1993. Vodila je radionice kreativnog pisanja na Jagiełłonskom sveučilištu u Krakovu i na Sveučilištu u Opolu, a jedna je od utemeljiteljica i višegodišnja suorganizatorica poljskog Festivala priča.

Njezina su djela dosad prevedena na tridesetak jezika, od engleskog, francuskog, njemačkog, talijanskog, španjolskog do turskog, kineskog, japanskog i hindua. Na hrvatskom su, uz ostalo, objavljena njezina djela 'Knjige Jakubove' (Fraktura, prijevod Mladen Martić), 'Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju' (Naklada Ljevak, prijevod Mladen Martić), 'Pravijek i ostala vremena' i 'Dom danji dom noćni', oba u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske i prijevodu Pere Mioča te 'Ormar' (Naklada MD, prijevod Đurđica Čilić).

Prije nego što se posvetila prozi, objavila je zbirku pjesama, a nakon uspjeha prvih knjiga, potpuno se posvećuje pisanju. Danas su njezine knjige među najprodavanijima u Poljskoj, a njezina su djela doživjela brojne televizijske i filmske ekranizacije.

Golema slagalica

U poetskom svijetu Olge Tokarczuk racionalno se miješa s iracionalnim. Njezin je svijet u trajnom kretanju, bez fiksne točke, s likovima čije biografije i karakteri međusobno miješaju poput goleme slagalice, stvarajući sjajnu cjelovitu sliku, cjelinu opisanu na jeziku istodobno bogatom, preciznom i poetičnom, s velikom pozornošću usmjerenom na detalje. 'Olga je mistik u trajnoj potrazi za istinom, istinom koju možemo očekivati samo u pokretu, prelazeći granice. Svaka forma, institucija i krut jezik, znači smrt', objasnila je za AFP jedna od njezinih prijateljica, spisateljica i književna kritičarka Kinga Dunin.

Tokarczuk sebe opisuje kao osobu bez biografije. 'Nemam posve jasnu biografiju koju bih mogla ispripovijedati na zanimljiv način. Čine me likovi koje sam izvukla iz svoje glave, koje sam izmislila. Sastavljena sam od svih njih, moja je biografija golema, s nekoliko pripovijednih niti', objasnila je u razgovoru za Institut poljske knjige.

Dobitnica je mnogih najuglednijih poljskih i međunarodnih književnih nagrada. Najugledniju poljsku književnu nagradu Nike dobila je za romane 'Bieguni' iz 2008. i 'Knjige Jakubove' iz 2014.

Roman, punim nazivom 'Knjige Jakubove (ili veliko putovanje preko sedam granica, pet jezika i tri velike religije, ne računajući one male, ispričano po mrtvima, po autorici nadopunjeno metodom konjekture, iz puno različitih knjiga preuzeto, a također i potpomognuto imaginacijom, koja je najveći čovjekov prirodni dar, mudrima za memorijal, kompatriotima za refleksiju, laicima za pouku, melankolicima pak za razonodu)', preveden je dosad na niz jezika, uz izvrstan prijem kritike i čitatelja.

U tom monumentalnom djelu autorica na 900 stranica slika sudbinu poljskih Židova koji su se između 1759. i 1790. pod vodstvom karizmatičnog vjerskog gurua Jakuba Franka odlučili za prelazak na katoličku vjeru, istražujući pojave ksenofobije i antisemitizma u Istočnoj Europi.

Knjiga je u Poljskoj postala bestseler, ali i predmet snažnih napada nacionalističkih krugova. Nakon televizijskoga intervjua objavljena 2015. godine, u kojemu je napala mit o tolerantnoj i otvorenoj Poljskoj, primila je prijetnje smrću jer je 'okaljala ime Poljske i Poljaka'. 

Ista joj je knjiga, njoj i njezinom švedskom prevoditelju, donijela Međunarodnu književnu nagradu Kulturhuset Stadsteatern u Stockholmu. 'Osjećam se kao da sam dobila Nobela', rekla je tada Tokarczuk.

U rujnu prošle godine Tokarczuk je roman 'Knjige Jakubove' predstavila i u Zagrebu na Festivalu svjetske književnosti, a tom je prigodom rekla kako je pisanje povijesnog romana za nju bio velik zadatak za koji se morala temeljito pripremati. 'Nikada nisam planirala napisati povijesni roman – za povijest se nikada nisam zanimala; imala sam čak i loše ocjene iz tog predmeta', rekla je tada Tokarczuk.