Seid Serdarević, vlasnik izdavačke kuće Fraktura, koja je 2007. u prijevodu Borisa Perića objavila Handkeovu novelu 'Strah golmana pred jedanaestercem', podsjeća kako je austrijski pisac dug niz godina bio u bubnju za Nobelovu nagradu za književnost.

'Petera Handkea može se gledati iz dva aspekta. Jedan je književni, a tu se bez sumnje radi o jednom od najvažnijih književnika 1970-ih i 1980-ih, koji je u to vrijeme nizom svojih djela pomicao granice književnosti. Drugi aspekt je pitanje njegova političkog angažmana u bivšoj Jugoslaviji. To je nešto što mu, naravno, ne ide nužno na čast, ali kod veličanstvenih pisaca koji su bili i osobno politički angažirani često se pokušava odvojiti osobu od njegova djela', kaže Serdarević.

Kazališna redateljica Snježana Banović na Twitteru se oglasila citatom samog Handkea: 'Ne mogu reći tko sam, nemam ni najmanjeg pojma o sebi. Ja sam netko bez predaka, bez povijesti, bez zemlje i na tome inzistiram!'

S druge strane, prvi komentari iz regije dotiču se povijesti Petera Handkea, prije svega činjenice da je 2005. svjedočio pred Haškim sudom kao svjedok obrane bivšeg predsjednika Srbije i SFRJ Slobodana Miloševića, a 2006. čak i govorio na njegovu sprovodu.

Nekadašnji kosovski zamjenik ministra vanjskih poslova Petrit Selimi tako je na Twitteru oštro prozvao Švedsku akademiju da Nobela daju čovjeku koji negira genocid. 'Jeste li u književni opus Handkea uključili i njegov govor s Miloševićeva sprovoda?' napisao je.

Slično je reagirao i poznati pisac podrijetlom iz BiH Aleksandar Hemon te je na Twitteru objavio fotografiju sa sprovoda Slobodana Miloševića uz komentar: 'Peter Handke se klanja jednom od najvećih ratnih zločinaca 20. stoljeća.'

Kritičan je i politolog Jasmin Mujanović te smatra da su reakcionarni politički stavovi trebali isključiti Handkea iz užeg izbora za nagradu.

Brojni novinari iz regije također su se dotaknuli Handkeova političkog angažmana u korist Miloševića i Srbije te njegova negiranja genocida u Srebrenici. Prištinska novinarka Una Hajdari upozorila je kako je uvreda za novinarstvo pisati o njemu kao o novom nobelovcu, a ne dotaknuti se političkog dijela njegove priče.

Njezin beogradski kolega Sergej Dojčinović, urednik mreže istraživačkih novinara Krik, podsjeća da je Handkeu već oduzeto nekoliko nagrada u prošlosti zbog simpatiziranja Srbije.

Handke je rođen 1942. u Griffenu u Austriji. Odrastao je u Istočnom Berlinu i u Griffenu, a prve književne tekstove napisao je za časopis dječačkog internata Tanzenberg. Od 1961. studira pravo u Grazu.

Ondje se pridružuje grupi pisaca Forum Stadtpark i objavljuje u časopisu Manuskripte, a 1965. prekida studij nakon objavljivanja prvog romana 'Die Hornissen'. Od tada je slobodni umjetnik.

Objavio je romane, drame, prijevode, radiodrame, pjesme, među kojima se izdvajaju 'Strah golmana pred jedanaestercem', 'Kaspar', 'Spori povratak kući', 'Užas praznine', 'Trenutak pravog osjećaja', 'Don Juan njime samim', 'Kratko pismo za dugo rastajanje' i 'Pouka planine Sainte-Victoire'.

Uz njega, danas je proglašena dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2018., poljska spisateljica Olga Tokarczuk, koju je Seid Serdarević prošle godine ugostio na Festivalu svjetske književnosti. Domaćoj publici predstavila je roman 'Knjige Jakubove', za koji je dobila i 'poljskog književnog Nobela', nagradu Nike. Na hrvatskom su joj prevedeni još 'Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju', 'Pravijek i ostala vremena', 'Dom danji dom noćni' i 'Ormar'.

'Olga je jedna od najvažnijih spisateljica našeg vremena. S jedne je strane jako empatična autorica, a s druge itekako dobro zna o čemu piše. Istražuje redovito stranu drugih i slabijih, pri čemu je stilski briljantna i jedna od najboljih pripovjedačica od koje svakako još mnogo očekujemo', rekao je Serdarević.

Ove su godine dodijeljene dvije nagrade jer je Švedska akademija prošle godine, prvi put nakon sedamdeset godina, odlučila odgoditi proglašenje dobitnika Nobelove nagrade za književnost zbog skandala vezanog uz seksualno zlostavljanje.