Kulturna politika u Hrvatskoj zahtijeva sistemsku promjenu koja će proizvesti dugoročne pozitivne efekte, kako na umjetnički i kulturni razvoj, tako i na stvaranje preduvjeta za ukupni održivi razvoj Hrvatske, istaknuto je u ponedjeljak u ORaH-u na predstavljanju stranačkog nacrta javne politike iz područja kulture pod nazivom "Kultura i baština u službi održivog razvoja".
Tu 21. politiku ORaH-a, koja će mjesec dana biti u javnoj raspravi putem stranačkih internetskih stranica, predstavili su članica predsjedništva stranke Marina Biti, te članovi podforuma za kulturu i radne skupine Nenad Rizvanović i Emina Višnić (vanjska suradnica). Istaknuli su kako su strateški ciljevi i prioriteti: uravnoteženiji, demokratičniji, dinamičniji i učinkovitiji kulturni sustav; razvoj suvremene umjetnosti, kulturnog stvaralaštva i sudjelovanja u kulturnom životu; jačanje društvene uloge kulture i razvoj civilnoga društva u kulturi te snažniji doprinos kulture i kulturne baštine ukupnom razvoju.
Kulturna politika iznimno je važna za ORaH, istaknula je Biti. "Kulturna politika predstavlja politički manjkav segment sve ove godine od kada imamo Hrvatsku. Kultura previše zauzima u društvu poziciju političkog PR-a što otvoreno, što prikriveno, kroz političke utjecaje koji sasvim sigurno idu na štetu kvalitete i evaluacije najboljih ideja, ali i na štetu demokratičnosti koja čini važnu dimenziju ove politike", istaknula je.
Temeljni problemi kulturne djelatnosti sistemske su naravi pa im tako treba i pristupati, kažu u ORaH-u. Smatraju da se problemi ne mogu rješavati samo na razini pojedinih disciplina i specifičnih područja, već horizontalno, obraćajući posebnu pažnju na strukture i procese donošenja odluka o financiranju i upravljanju kulturnim sustavom.
Stoga se kulturna politika u idućem razdoblju prije svega treba baviti propisima koji određuju ta pitanja. Ukupni zakonodavni okvir, osobito onaj kojim se određuje djelovanje javnih ustanova te direktno i indirektno financiranje kulture nije prilagođen stvarnim potrebama razvoja, smatraju u ORaH-u.
Kultura je podložna političkom odlučivanju na svim razinama i u primjeni svih instrumenata te zbog toga, kažu, u fokusu treba biti otvaranje i demokratizacija procesa kreiranja i provedbe kulturne politike. Sustav odlučivanja o financiranju programa treba postupno udaljavati od izravnog političkog odlučivanja, modernizirati ga i učiniti dinamičnijim kako bi se na odgovarajući način mogao poticati kulturni razvoj. Važno je početi rješavati i niz problema koji proizlaze iz nedovoljne razine evaluacije programa, neadekvatnoga sustava praćenja javnog financiranja te nedostatka ozbiljne revalorizacije pojedinih programa, rada ustanova i organizacija.
Posebnu pažnju treba obratiti na javne ustanove jer su, tvrde, organizacijski modeli, odnosno modeli upravljanja i odlučivanja zastarjeli, a po svom formalnom ustroju izravno su uvjetovani političkim odlukama i podložni različitim političkim utjecajima. Smatraju da takav sustav ne može dati snažniji poticaj razvoju umjetničkih praksi niti osigurati značajniji pozitivni utjecaj kulture na društvene promjene.
U ORaH-u se zalažu za sistemski i horizontalni pristup u kreiranju i provedbi politike. Ne fokusiraju se na specifične probleme i potrebe unutar pojedinih kulturnih djelatnosti, već pokušavaju detektirati one točke iz kojih se može djelovati tako da se uvedu strukturne promjene koje će imati pozitivne dugoročne učinke na različite discipline i specifična područja kulturnog djelovanja. Ključna pitanja odnose se na strukture i procese donošenja odluka o financiranju i upravljanju kulturnim sustavom.
ORaH kulturu sagledava kao četvrti stup održivog razvoja. Obraća pažnju na razvoj kulturnog sektora, ali i na uključivanje kulture u druge javne politike. Kultura i razvoj shvaćeni kao novo, inovativno i proaktivno područje održivog razvoja podrazumijeva ulaganje u kulturne djelatnosti, kulturne i kreativne industrije, zaštitu i održivo korištenje kulture baštine, održivi kulturni turizam, kao i u ljudska prava, jednakost, socijalnu pravdu i temeljne slobode.