'Ova kritička retrospektiva opusa Bele Čikoša Sesije jedan je od prvih velikih izložbenih projekata i dosad najveća retrospektiva radova toga važnog autora secesionizma i jednog od začetnika simbolizma', kazao je na otvorenju ravnatelj Umjetničkog paviljona Radovan Vuković. 'Čikoš Sesija (1864.-1931.) raskida s tradicijama i akademizmom i otvara se novim idejama 20. stoljeća, čime je doprinio europeizaciji hrvatske umjetnosti toga doba, što ova izložba potvrđuje', kazao je Vuković, napomenuvši kako izložba donosi i znatan broj radova koji su ovom prilikom premijerno predstavljeni javnosti.

Naslov izložbe svojevrsni je 'hommage' Čikoševu najznačajnijem djelu 'Psiha' (1898.), kojim se autor izložbe Tonko Maroević ujedno referira na stih hrvatskog pjesnika i Čikoševa suvremenika Antuna Gustava Matoša 'Za orlom, strofo!'. Riječ je o djelu koje je udarilo temelje epohe hrvatske moderne, kazao je Vuković, u kojemu su 'sabrane sve idejne i izvedbene silnice slikarevih nastojanja'.

Maroević sliku opisuje kao 'stidljivo prikazan akt, apsolutno oslobođen svake erotičnosti'. 'U nju uviru iskustva i iz nje izviru druge slike. U njoj se oslobodila energija, ona je vizualna emanacija nečega što je teško uhvatljivo', kazao je Maroević. 'Umjetnik koji je u sebi okupljao i sadržavao svu dramatičnost i problematičnost trenutka u kojemu je živio, Bela Čikoš Sesija dao je svoj obol bez kojeg bismo bili daleko siromašniji. Založiti se za njega bilo mi je zadovoljstvo i čast", kazao je.

Racionalan i neprestanim traganjem zaokupljen slikar, umjetnik velike literarne naobrazbe i majstor kompozicije za kojeg se smatra da je čak i slavnome Vlahi Bukovcu pomagao kod velikih konstrukcija, Čikoš Sesija bio je opsjednut nasiljem i smrću. U razdoblju od 1892. do 1900. gotovo čitavo desetljeće posvećuje morbidnim i makabričnim prizorima.

Iz toga razdoblja potječe potresno simbolističko djelo 'Pieta' (1897.), te četiri remekdjela iz 1898., velika ulja na platnu koja dominiraju jednim dijelom izložbe - 'Marko Antonije nad mrtvim Cezarom', 'Dante pred vratima čistilišta', 'Valpurgina noć', te 'Odisej ubija prosce', djelo koje ukazuje na slikarevu preokupaciju motivima vezanim uz bračnu vjernost i opasnost njena kršenja.

Slikar ideja i sanjar, preokupiran religioznim i mitološkim motivima, Čikoš Sesija bio je ujedno i veliki pejzažist. Pejzaži i monotipije iz 1893., umjetnikove godine provedene u Italiji, vrhunski su trenuci modernizma u hrvatskoj umjetnosti, kazao je Maroević na otvaranju.

Dominantnu prisutnost na izložbi imaju i brojni portreti, ali i aktovi, koji ilustriraju prijelaz od 'Psihe', Čikoševa prvog stidljivo prikazanog akta, preko diskretnog erotizma njegovih zrelih radova, prema kasnijim radovima koji gube element spiritualnosti, kojima prevladava karnalno. Tu je i erotski ciklus od 12 crteža, od njih ukupno 50 koji se čuvaju u kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Vješto "skrivena" u montažnoj galerijskoj pregradi, ta remekdjela opservacije i minuciozne posvećenosti detalju, odišu realizmom i erudicijom.

Od antičke mitologije, dominantne preokupacije umjetnikovih ranijih radova, preko biblijske kršćanske ikonografije i kasnijeg zanimanja za istočne civilizacije, Čikoš Sesija se počinje zanimati i za nacionalnu mitsku tradiciju. Njegov doprinos evokaciji nacionalne epske prošlosti na izložbi je predstavljen djelima "Pokrštenje Hrvata" (oko 1907.) te "Posljednji bogumili" (1913.).

Izložbu je otvorio pročelnik ureda za kulturu grada Zagreba Ivica Lovrić, koji je kazao kako je ova grandiozna izložba kojom Umjetnički paviljon na velika vrata otvara izložbenu godinu grada Zagreba posebno značajna i zbog toga što tog iznimno produktivnog umjetnika koji je, iako etabliran, poznat i priznat za vrijeme svojeg života, kasnije bio pomalo potisnut, na velika vrata vraća na likovnu scenu.

Pokrovitelji izložbe su ministarstvo kulture i ured za kulturu Grada Zagreba, a kustos je Stanko Špoljarić. Izložba je otvorena do 11. ožujka.