U Galeriji 'Velimir A. Leković' u Baru otvorena je izložba 'Dnevnik jedne ljubavi – 50 godina kasnije kroz Jozin i Sašin objektiv' koja je svojevrstan prikaz sina koji ide stopama svoga oca, predstavljajući intimnu i iskrenu posvetu sina ocu
Legendarni album Josipe Lisac 'Dnevnik jedne ljubavi' objavljen je prije pet desetljeća. To glazbeno remek-djelo ostalo je upamćeno kao prvi uspješan primjer konceptualnog albuma na ovim prostorima. Osim po 10 vrhunskih evergreena, album je zapažen i zbog omota. Istaknuti crno-bijeli portret Josipe Lisac djelo je Joze Ćetkovića, rođenog Baranina, koji je veći dio svog života proveo u Zagrebu.
Na pragu novog milenija, fotografiju sa omota albuma 'Život' Josipe Lisac potpisuje Saša Ćetković, Jozin sin. Obilježavanje punih pet desetljeća od izlaska albuma 'Dnevnik jedne ljubavi' bio je povod za organizaciju izložbe 'Dnevnik jedne ljubavi – 50 godina kasnije kroz Jozov i Sašin objektiv', koja je u otvorena u galeriji 'Velimir A. Leković' u Baru.
Prerani odlazak Joza Ćetkovića 1986. godine uskratio je kako hrvatsku tako i svjetsku umjetničku javnost za brojne i nesumnjivo značaje umjetničke radove i izložbe. Srećom, njegov sin Saša Ćetković nastavlja stopama svoga oca ostavljajući neizbrisiv trag na umjetničkoj sceni.
Izložbu u Baru čini 16 fotografija, koje predstavljaju zaokruženu priču, intimnu Sašinu posvetu ocu. 'Kada je moj otac znao da mu se bliži kraj, na salveti u bolnici napisao je oproštajnu poruku. Nakon tatine smrti, majka i sestra su to pismo pročitale, a ja sam ga spremio i čekao 15 godina da ga pročitam. Njegova želja bila je da budem hrabar i da budem bolji od njega. Da sam to pismo pročitao sa 17 godina ne bih ga shvatio, a ovako sam već bio zreo. Od tada, pa sve do danas sam dobivao razne nagrade, međunarodna priznanja… I bit ću sretan ako budem kao on', emotivno je pred brojnom publikom u Baru ispričao Saša Ćetković, prenosi primorski.me.
Milun Lutovac, ravnatelj galerije 'Velimir A. Leković' istaknuo je kako je izložba predstavlja spoj koji veže oca i sina - ono što je Jozo stvarao pedesetih i šezdesetih u Zagrebu i ono što sada stvara Saša Ćetković. 'U rukopisu i oca i sina prepoznaje se jedna motivska, idejna ili zanatska ruka. Saša koliko god da je htio, ako je htio, da napravi otklon od Jozinog stvaralaštva, on je to učinio samo kada je motiv u pitanju, a rukopis je isti. Kada gledam krajolike Saše Ćetkovića, kao da gledam akt Joza Ćetkovića. Toliko ima neke iste energije, skrivenog značenja koje se prepoznaje u umjetničkom dosluhu, iako kako Saša kaže, više nisu zajedno, ali na nekom drugom prostoru još uvijek nastavljaju dijalog,' rekao je.