Instalacija se sastoji od dvadeset uvećanih kaširanih fotografija autoričinog kraljevskog pudla Švrće, koje postavljene na stepenicama 'čuvaju' teško oštećeni prostor Muzeja, u slavljeničkoj godini suočenog ne samo s razornim potresom, već i s posljedicama pandemije.

Rad Pauline Jazivć trebao je biti predstavljen u okviru ciklusa "Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO“, koji spaja tradiciju tog 140 godina starog muzeja i suvremeni umjetnički izričaj.

"Zbog nesretnih okolnosti izložba je svedena na jedino što nam je ostalo od Stalnog postava, na stubište gdje se smjestila instalacija, s obzirom na to da su zbirke nedostupne i dijelom evuakuirane", rekla je viša kustosica Jasmina Fučkan na otvorenju.

"Možda je to malo i neznatno, no za nas u Muzeju u ovom trenutku to je sve", istaknula je.

Po njezinim riječima, motiv psa odnosi se na čuvanje i očuvanje kao temeljnu funkciju muzeja koja je sada svedena u okvire krhkih zidova, no psi u povijesti kulture i umjetnosti imaju i drugačiji važan značaj, u raznim mitologijama ulaze u podzemni svijet, carstvo mrtvih, oni su psihopompi, vodiči ljudskim dušama kroz zagrobni život.

"Treba imati u vidu i strukturu stubišta koje se uspinje i vizualizira ideju hijerarhije vrijednosti, toga da u svom svijetu razumijevanja prirode homosapisens odjeljuje bića kulture od bića nagona i radi među njima vrijednosnu razliku", ustvrdila je.

"Kao što i sam naziv instalacije kaže, u trenucima krize koju prolazimo te su uloge promijenjene i u toj se situaciji okrećemo psu kao čuvaru, prijatelju, iskazu ljubavi i topline, zaštitniku", istaknula je.

Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO, ocijenio je kako je ta vrlo posebna izložba nastala u čudnim okolnostima i krivudavim putevima.

"Kada smo već odustali od svega, došla je spasonosna ideja da našeg psa čuvara Švrću stavimo na stubište, na putu prema Stalnom postavu koji je zatvoren i tko zna koliko dugo će ostati zatvoren", rekao je.

Zahvalivši umjetnici, rekao je kako ona stalno koketira sa slatko gorkim odnosom vizualnog, smislenog, semantičkog, a radovi joj nikada nisu jednodimenzionalni, što je slučaj i s ovime, pa će ga svatko doživjeti na svoj način.

Gašparović kaže da je bitno što MUO unatoč svemu pokušava održati svoj ritam, način izlaganja i dalje ostati živahan organizam, koliko god se smanjio broj ljudi koji mogu ući u muzej, no već uspjeh i što su se uspjeli okupiti na otvorenju ove izložbe.

Izložba se može pogledati do 24. siječnja.