Mitsko biće zavoljeli smo u drugoj polovici 2023. godine, ljubav produbili sredinom prošle godine, a sutra ćemo u Močvari imati novu priliku za razvoj ovog odnosa. Naime, predvođen mlađahnim Jovanom Ilićem i sastavljen od iskusnih glazbenika Borisa Milanovića, Andrijane Manojlović i Nemanje Đorđevića, spomenuti će beogradski bend tamo nastupiti kao double feature s makedonskom kantautoricom Dinom Jashari. Njihov drugi zagrebački koncert bio je povod da ukratko popričamo s multitalentiranim Ilićem, kojeg smo pitali osjeća li teret očekivanja zbog pohvala koje dobiva iz medija, je li mu bliža glazbena ili filmska umjetnost, koliko mu je teško bilo okupiti bend, kako mu je bilo na prvom nastupu u Zagrebu i kakvi su planovi, odnosno možemo li uskoro očekivati album.

Iza vas je tek 16 i pol minuta materijala, a već smo vas proglasili regionalnom senzacijom, makar u indie okvirima. Osjećate li teret očekivanja?

Ne bih rekao da osjećamo teret očekivanja publike. Rekao bih da se taj odnos tek počeo graditi, da smo pjesmama s EP-a tek otvorili vrata i rekli 'Dobar dan!' i čuli to 'Dobar dan!' kao povratnu informaciju publike. Ono što bi bilo super to je da je medijima nekako osiguran veći prostor u kojem možemo bolje komunicirati mi i publika. Onda bi sljedeće izdanje bila prilika da se s publikom ispričamo k'o ljudi! Nažalost, taj prostor djeluje veoma skučeno...

Spotovima sami potpisujete režiju i scenarij. Koja vam je umjetnost bliža, glazbena ili filmska?

Film je kompleksna stvar u koju sam kao student uletio ekstremno ambiciozno, sa željom da mnogo toga kažem kroz medij koji mi nije jasan. Smučilo mi se sve to. To da bjesomučno griješim u krug, bez trena predaha, u kojem iz greške mogu naučiti. U nekom momentu sam shvatio da se ni ne mogu izboriti s tim osjećajima zbog raznih faktora. Tada sam odlučio ozbiljnije se posvetiti muzici i izdanju 'Tužne pesme u slatko-kiselom sosu'. Snimajući spotove za sve pjesme s EP-a, opustio sam se i nisam puno mario za neka očekivanja. Samo sam se htio predstaviti kao šarmantni i blesavi rokenrol lik koji ima dobre hit pjesme. Tada sam shvatim da film ne mora biti ono nešto nedostižno što sam jurio na fakultetu i tada dozvoljavam sebi da napišem mjuzikl za diplomski te tako spojim obje te stvari u jedno. Taj film još uvijek nije snimljen, ali u samom scenariju mi se sviđa kako stoje jedno uz drugo, film i muzika. (Više od filma i muzike volim slikanje!)

Pjesme koje izvodite nastale su s bendom Kineski restoran, ali ne svirate s njima. Je li bilo teško naći glazbenike za bend?

Jest, bilo je teško. I tu sad ima gomila faktora zbog kojih je to bilo teško. Nemanja, bubnjar, i ja smo par godina lutali, tražili suradnike i neku ideju Mitskog bića kao benda. Onda su se pridružili Boris i Andrijana, bend je oformljen i ideje sada zajedno tražimo, pa ih nađemo... Procesi se odvijaju.

Drugi put ste u Zagrebu. Kako vam je bilo prvi put u Močvari?

Jao, meni osobno je bilo strava! Kad pomislim na tu svirku, sjetim se da sam skinuo majicu... Da smo na kraju seta svirali 'Izrael i Palestina' nakon što je to publika veoma agresivno i odlučno tražila od nas... I onda smo super odsvirali to... Volio bih da sam bio u publici... Jedva čekam svirku!

Kakvi su planovi, sprema li se album?

Yes! Album je u miksu, užasno sam nestrpljiv da završimo ove nove pjesme. Neke od njih bile su skice koje su godinama čekale na mom telefonu, čekale da nađu dobru i zagrijanu ekipu koja bi iz nekih svojih razloga razumjela i onda ih aranžirala, rasvirala i snimila. Tim čuvanim tajnama pridružile su se i neke nove ideje koje smo kao bend razradili u pjesme... u... ovaj... hm... hitove vaše i naše mladosti?! Tko dođe u Močvaru, čut će neke od njih. Vidimo se!