Svoje veliko europsko istraživanje 'Oh Europa' Gemma Paintin i James Stenhouse počeli su u travnju prošle godine u Bristolu, u kojemu žive. Kao umjetnički duo, znan kao Action Hero, navikli su na stalna putovanja, ali zaželjeli su se, kažu nam, malo sporijeg tempa.

'Prije nekoliko godina tražili smo projekt u sklopu kojeg bismo mogli putovati, ali polagano. Inače se većinom bavimo performansima i instalacijama i često putujemo, ali to je uvijek jako brzo. Padalo nam je na pamet nešto u stilu američkog roadtripa, ali na europski način', kaže Paintin.

Razmišljali su o tematskoj poveznici putovanja i o tome o čemu bi razgovarali s ljudima koje bi upoznavali putem.

'Nismo htjeli pitati o politici. U Velikoj Britaniji, zbog Brexita, Europa je teška tema pa smo se pitali o čemu razgovarati s ljudima diljem kontinenta', objašnjava Paintin, a Stenhouse dodaje kako su imali dojam da pitanja o politici uvijek vode do istih odgovora.

'Htjeli smo pitati drugu vrstu pitanja i tako razviti neku drugu vrstu razgovora. Zanimalo nas je nešto što dolazi radije iz srca, a ne iz glave. Nešto što nam je zajedničko', kaže Stenhouse.

Na koncu su se odlučili za ljubavne pjesme koje, 'bez političkih poruka, diplomacije i zakučastog jezika umjetnosti, prenose zgusnutu, ali iskrenu poruku o tome tko smo i kako se osjećamo'.

Na samom početku putovanja, dakako, najveće pitanje bilo je hoće li ljudi uopće htjeti pjevati.

'Vrlo brzo se, međutim, ispostavilo da s time nemaju nikakvih problema. Naravno, negdje su tiši, negdje glasniji, ali općenito žele pjevati, nekad sami, nekad u grupi, s partnerom, prijateljima, s obitelji', kaže Paintin.

'Jest da je to velika generalizacija, ali sjevernije u Europi ljudi su sramežljiviji i zatvoreniji. Što idete južnije, to svi sve više i glasnije pjevaju, ali oni na sjeveru zato, kad jednom zapjevaju, pjevaju jako emotivne pjesme. Valjda im, jednom kad se odluče zaista to učiniti, to pjevanje i pjesme koje odaberu stvarno puno znače', kaže Stenhouse.

Umjetnički par dosad je na putovanju od preko 38 tisuća kilometara u 33 europske zemlje u svom kamperu snimio oko 900 pjesama na 46 jezika.

'Ispada da to govorim tek onako, ali najiskrenije, svaki put kad nam netko zapjeva i ostavi pjesmu nama je to blago. Nema veze koliko tko dobro pjeva, volimo sve snimke jer sve sadrže hrabrost i ranjivost, tu odluku da se nešto otpjeva bez ikakve pratnje. U 99 posto slučajeva ti ljudi nisu profesionalni pjevači, pjevaju samo pod tušem, na karaokama ili dok čiste stan', kaže Stenhouse, a Paintin dodaje da su joj u kolekciji omiljene pjesme koje izvode grupe tinejdžera.

'Posebna je i jedna koju nam je otpjevala dadilja dok je u rukama nosila bebu. Pjevala je pjesmu koju je napisala i zaista je divna. Ima taj ponavljajući motiv u kojem bi joj se u pjevanju pridružilo i dijete. Ispalo je predivno', kaže Stenhouse.

Pjesme, dakle, uopće ne moraju biti romantične. Ljudi pjevaju o raznim ljubavima, prema gradu, domovini, rijeci ili planini, kaže Paintin.

'Skupili smo dosta tužnih pjesama, o prekidu i gubitku, a mnogi su nam pjevali pjesme koje su im pjevali roditelji i djedovi i bake, uspavanke koje doživljavaju kao ljubavne pjesme', objašnjava.

Projekt uključuje i postavljanje 'stanica' diljem kontinenta, putem kojih se može preslušavati njihov ljubavni arhiv. Trenutno ih ima 43 i to na pomno biranim lokacijama, redovito na granicama ili na određenim sjecištima ili prijelazima, povijesnim ili današnjim. Jedna se, primjerice, nalazi doslovno na rubu Europe, na najzapadnijoj točki europskog kopna, Cabo da Roca u Portugalu, ali tu su i one kod Berlinskog zida u Njemačkoj, u Slobodnom gradu Christianiji u Danskoj te na rijeci Moravi, na granici Austrije i Slovačke.

'Dok smo postavljali tu stanicu, ljudi su bili na pikniku, plivali u rijeci. Jedan je čovjek zaspao na svome 'dušeku' i spavajući prešao sa slovačke na austrijsku stranu. Na tom mjestu je i spomenik ljudima koji su umrli pokušavajući prijeći tu granicu, ubijani su zbog toga i to je dosta nedavna povijest, za vrijeme Željezne zavjese 1980-ih, a on je prešao granicu ni ne znajući za to. To ponovno pokazuje da su one zapravo ljudska tvorevina i da su u stvarnosti stalno promjenjive', kaže Stenhouse.

Da bi se poslušale ljubavne pjesme koje su prikupili on i Paintin, potrebno je biti na udaljenosti od stotinjak metara od neke od stanica. Najbližu se može pronaći pomoću besplatne aplikacije Oh Europa. Nakon što ju preuzmete i dovoljno se približite stanici, vaš mobitel se uključuje u prijenos.

'Kad se uključite, pjesma koju čujete možda je neka koja vam je blizu, a može biti i neka tisuće kilometara daleko, u nekoj vama nepoznatoj europskoj zemlji. U svakom slučaju, sviraju 24 sata svaki dan, zauvijek, čak i kad nitko ne sluša', kaže Paintin i dodaje da je u Hrvatskoj najbliža stanica ona na Vukovarskoj adi, dunavskom riječnom otoku na granici Hrvatske i Srbije koji je do 2004. bio pod srpskom kontrolom.

Osim stanica, u sklopu projekta je RadiOh Europa, osmosatna live radijska emisija koja se emitira u određenim terminima, o čemu Paintin i Stenhouse redovito izvještavaju na svojim društvenim mrežama i na stranici Oh Europa, te mikroinstalacija 'Postcards From The Edge', sastavljena od videa s putovanja, koja se može pogledati u kamperu umjetničkog dvojca.

Cilj je ovog projekta, kažu nam, pridonijeti nekoj novoj viziji europskog krajolika i stvoriti drukčiju kartografiju, koja bi predstavljala veze među ljudima i prostorom, a ne samo europski prostor.

'Rad na 'Oh Europi' podsjetio me na to koliko je raznolikosti na ovako malom području. To pogotovo dolazi do izražaja jer se cijelo vrijeme vozimo i ponekad neku od država prijeđemo čitavu u jednom danu. Izmjene krajolika, jezika, ponekad i pisama, svih tih ljudi... jednostavno nakon toga bolje razumijete ovaj prostor koji svi dijelimo, njegovu povijest i poveznice. Trenutno dominira priča o krizi Europe, ali što god da se u budućnosti dogodi, mi već sada moramo živjeti zajedno', kaže Paintin.

U Zagrebu su odlučili doći u Muzej prekinutih veza jer su pretpostavljali da će na takvom mjestu naći puno ljubavnih pjesama. Sam muzej posjetili su još prošle godine te se oduševili idejom i cijelim konceptom.

Prvog dana ispred tog muzeja, 24. srpnja, snimali su od 11 do 15 sati, a pjevala im je 31 osoba, među njima i Jadranka Ivaniš Yaya, pjevačica Jinxa. Skupili su zasad 19 pjesama, a danas im je kamper otvoren od 17 do 21 sat.

Na pitanje koji im je krajnji cilj, kada završavaju svoje europsko putovanje, kažu da znaju samo to da će nastaviti i dogodine.

'Prošle godine putovali smo šest mjeseci u kontinuitetu. Onda smo preko zime otišli doma pa smo ove godine opet krenuli u ožujku. Nastavit ćemo i iduće godine, a onda ćemo vidjeti što dalje', kaže Paintin, a Stenhouse dodaje:

'Prestat ćemo tek kad kamper prestane raditi.'