Svjetski dan kazališta projekt je koji je pokrenuo Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-ova udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka. Na taj dan imamo prigodu podsjetiti javnost na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva.

Međunarodni kazališni institut (ITI UNESCO) i ove je godine organizirao pisanje svjetske kazališne poruke, a ta je čast pripala američkom glumcu hrvatskih korijena Johnu Malkovichu. Pisanje hrvatske poruke organiziralo je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU), a ove godine ju je napisao bard hrvatskog glumišta, osamdesetpetogodišnji Pero Kvrgić. Obje poruke čitat će se u kazalištima prije početka predstave.

Pero Kvrgić u svojoj poruci kaže:

"27. ožujka – sva kazališta svijeta slave taj dan kao dan svjetskog kazališta, pridajući time kazalištu svjetsko značenje. U odnosu na elektroničku revoluciju, na ekstazu komunikacije i opscenost informacije, na poplavu medija koja se danas dogodila, kazalište se čini gotovo zastarjelom umjetnošću. Istina, ono nije više centar političkih događanja kao u antičko vrijeme. Iako neka kazališta nose naziv "nacionalno“, kao stav manjine, ona ne mogu više djelovati na jačanju “kulturno-nacionalnog“ identiteta kao u vrijeme oslobađanja od njemačkog teatra i borbe za hrvatski jezik. Ni masovno prosvjećivanje ne može se mjeriti s aktualnim medijima, televizijom, magazinima, novinama. Iako je Matoš prije stotinu godina pisao o "sumraku kazališta“: 'Jer tko nam jamči... da jednoga dana i pozornica neće postati suvišna. Jer modernom senzibilitetu, modernoj duši koja nema više naivnosti Shakespeareovih gledalaca (što nekada bijaše tragično, nama je komično i obratno), kazalište postaje danas nezanimljivo.' Usprkos katastrofičnim, apokaliptičkim predviđanjima i njegove propasti, kazalište kao najstarija i najprolaznija umjetnost obnavlja se sa svakom novom predstavom. Ono je i danas jedinstven fenomen jer uspostavlja direktan kontakt s publikom bez ikakva posrednika, jer se njegov susret s publikom događa u istoj dvorani, udišući isti zrak; u isto vrijeme gledalac doživljava igru glumca susrećući samoga sebe gledajući njegove likove na sceni, susreće se sa svojim snovima, bolima, patnjama, smiješnom i žalosnom stranom svoje egzistencije. Zbog toga kazalište živi i danas kao jedinstveni i nezamjenjivi fenomen."

John Malkovich poručuje:

"Počašćen sam što me je Međunarodni kazališni institut ITI pri UNESCO-u zamolio da se obratim porukom prigodom obilježavanja 50. obljetnice Svjetskog dana kazališta. Svoje kratke opaske upućujem svim svojim kolegama i drugovima koji rade u kazalištu. Neka vaš rad bude snažan i originalan. Neka bude dubokouman, dirljiv, kontemplativan i jedinstven. Neka nam pomogne da razmislimo o tome što znači biti čovjek i neka ta misao bude blagoslovljena srcem, iskrenošću, otvorenošću i milosrđem. Neka vam bude dano da prevladate zlu kob, cenzuru, siromaštvo i nihilizam s kojima će se sigurno mnogi od vas morati suočiti. Budite blagoslovljeni talentom i neumoljivošću da nas poučite o kucanju ljudskog srca u svoj njegovoj složenosti, ali i skromnošću i znatiželjom zbog odabira životnog poziva. I neka najbolji među vama – jer to će poći za rukom samo najboljima od vas, a čak i njima tek u rijetkim i kratkim trenucima – uspiju oblikovati najosnovnije pitanje: Kako živimo? Bog s vama."