U zagrebačkoj HDD galeriji 19. svibnja otvara se samostalna izložba Stanislava Habjana, koja pod naslovom 'Neobjavljeno 1983. – 2023.' predstavlja dosad neobjavljene, neizlagane i neotisnute radove, većinom u formatu plakata, nastale od početaka Habjanovog javnog umjetničkog i dizajnerskog djelovanja ranih 1980-ih do danas. Zbog još uvijek važećih preporuka za izbjegavanje infekcije HDD napominje kako neće biti klasičnog otvorenja u galerijskom prostoru. 'Jednostavno nas dođite posjetiti unutar radnog vremena, sve radne dane do 5. lipnja od 12 do 19 sati', poručuju.
Koncept izložbe 'Neobjavljeno', kako navodi kustos Marko Golub u svome tekstu pod nazivom 'Mašta ili ništa!', obuhvaća radove, većinom u formi plakata, koji daju neku vrstu alternativnog presjeka karijere Stanislava Habjana – 'nazvali je mi dizajnerskom, umjetničkom, spisateljskom ili općenito autorskom i suautorskom – odnosno Habjanovog karakterističnog plesa po rubu stvarnosti i fikcije, umjetnosti i života, imena i pseudonima, čovjeka i njegove sjene'.
'Manji dio tih radova su doista neobjavljeni, odnosno nerealizirani radovi u onom smislu u kojem o njima govorimo kada govorimo o dizajnu: napravljeni za neku priliku, za određenog naručitelja, ali nikad otisnuti, umnoženi i distribuirani. Daleko veći dio autorov je ponovni ili predviđeni posjet zbivanjima, pričama, mjestima, susretima, ljudima i situacijama koje su se odvile ili će se odviti unutar četrdeset godina između 1983. i 2023.', navodi Golub.
Prva godina, objašnjava, označava početak Habjanovog javnog djelovanja u polju umjetnosti i grafičkog dizajna, tada u zajednici zvanoj Greiner & Kropilak Mail Art Office, ili jednostavnije Greiner&Kropilak, koja će potrajati točno dva desetljeća, do 2003., središnje točke nedovršenog razdoblja koje izložba 'Neobjavljeno' pokriva.
vezane vijesti
'Na jednoj krajnjoj točki nalazi se Kropilak, čuveni pseudonim posuđen od čuvenog čehoslovačkog košarkaša, a na ovoj strani bliže nama Stanislav, iako ni to nije tako jednostavno jer kako u plakatu/stripu Ime&Pseudonim iz ove kolekcije jedan objašnjava drugome: 'Bilo je tako da ti vlastita sjena kaže: ti si sjena moja, a ne ja tvoja. I to iskreno, tvojim sugestivnim glasom'.
Ova scena događa se na pozadini fotografije Andréa Kertésza snimljene u Washington Parku 1954. Zato je mjesto razgovora u šetnji Habjana i Kropilaka imenovano kao Kertész Park – čovjek se pretvorio u mjesto, onako kako ponekad i artefakti grafičkog dizajna, poput naslovnica knjiga, muzičkih omota ili plakata postaju mjesta koja nakratko u svojoj mašti nastanjujemo držeći ih pred sobom', piše u predgovoru izložbe Golub.
Među tih četrdesetak plakata, uz par billboarda, poneku omotnicu knjige i naslovnicu časopisa, nalazi se pravo malo mnoštvo posudbi, skrivenih i neskrivenih posveta, poruka i pisama upućenih prijateljima i poznanicima, drugima autorima i suautorima, piscima i umjetnicima koji su nadahnjivali ili nadahnjuju Habjanovom zamućivanju granica zbiljskog i izmišljenog.
'Premda je sama njegova kreativna praksa teško jednoznačno odrediva te obuhvaća sve od mail arta, preko grafičkog oblikovanja, priča i poezije, do performansa i, u novije vrijeme, glazbe, grafički dizajn mu je ostao najpouzdanije uporište vjerojatno zbog toga što po svojoj prirodi podrazumijeva neki oblik organizacije, konvencionalnosti, strukturiranosti i egzaktnosti. Pojednostavljeno rečeno, slici ili fotografiji možete tako dati vremensku odrednicu, pripisati je događaju, dodati joj ime neke osobe, preko svega otisnuti verbalnu informaciju, možda ispod nje i još jednu, sekundarnu, i još neku treću dodati sasvim na marginu sitnim slovima, što je ne čini manje važnom od one prve i najuočljivije. Možete dati vizualnu formu poruci, tekstu i priči, materijalnost sjećanju, činjenični okvir fantaziji', navodi Golub.
Stanislav Habjan bavi se pisanjem, dizajnom, likovnošću, performansom i multimedijom. Autor je knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984.) i Greiner & Kropilak Interkonfidental (s Borisom Greinerom, 1999.). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na engleski, talijanski, poljski, slovenski i makedonski, a naslovom njegove priče 'Poštari lakog sna' imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. Krešimir Bagić, 1996.).
Ostvarujući radove unutar nekoliko autorskih grupacija (Greiner&Kropilak, Slipa konfidenca, Petikat) objavljivao je, izlagao i nastupao u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Italiji, Danskoj, Njemačkoj, Indiji i drugdje. Godine 1993. u suradnji s Greinerom konstruirao je Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvareno niz izvedbi otisaka grafika uživo.
Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za domaće i međunarodne umjetničke projekte, filmske i glazbene festivale, izložbe i kazališne predstave. Oblikovao je plakate i kataloge za nastupe hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bijenalu (1997., 2003., 2005.). Plakati su mu uvršteni u 'Graphis poster books' (1994., 1995., 2004.).
Bio je art direktor novina za kulturu Homo volans (1995. – 1997.) i glazbenog magazina Nomad (1998/9.). Nagrađivan je za prozu, za grafički dizajn i za autorski projekt.
U koautorstvu s Danijelom Žeželjom, Borisom Greinerom i drugim autorima ostvario je više multimedijskih projekata i performansa ('Homo volans', 'Osmijeh Majakovskog', 'Stazione Topolo', 'Reflex', 'BeCycled!', 'My Home is Your Home', 'Simetrija kvadrata', 'Kaciga od Manche', 'Idijot Wind', 'Pjesma za Vidu').
U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario je niz dizajnerskih projekata, kao i grafičkih mapa i slikovnica ('Petikat Exp', 'Becycled Quotes', 'Be Fair to Dog!', 'Lun', 'Život mimo', 'Dućan metafora', 'Pio i Pepe', 'Ako znenada pride kruto lačan gost').
Od 2012. do 2015. s prijateljima je vodio projekt Skale do Sunca, program galerije za umjetnost i dizajn u Staroj Novalji.
Aktualni samostalni projekti uključuju mu izložbe 'Dialogues' i 'Uzmi, čitaj!', putujući ambijent 'Dućan metafora', polivalentni projekt 'Literartura', te od proljeća 2019. literarni i scenski projekt 'Car je gol'.
