Muzej Charlesa Dickensa nalazi se u londonskoj kući autora 'Olivera Twista' u središnjoj gradskoj četvrti Bloomsbury, a uređen je tako da se posjetitelju čini da je veliki književnik 'samo skoknuo nešto obaviti', piše britanski Guardian.

Posjetitelje u predvorju dočekuje piščeva sjena naslikana na zidu, koja ih vodi kroz kuću ispunjenu brojnim zanimljivim uvidima u Dickensovu intrigantnu osobnosti koja ga je učinila tako voljenim autorom, a tako teškim čovjekom.

Kuću na broju 49 u Ulici Doughty, Dickens je bio za 80 funta godišnje unajmio na tri godine i kao sretno oženjen 1837. uselio se u nju s mladom suprugom Catherine Hogarth i njihovim prvim djetetom.

U toj je kući napisao djela koja su ga proslavila, 'Nicholasa Nicklebyja' i 'Olivera Twista' te završio 'Posmrtne spise Pickwickova kluba'.

U dnevnoj sobi, gdje je Dickens često zabavljao goste uprizorenjima svojih djela, posjetitelji se mogu zavaliti na kauč i opustiti slušajući ulomke iz nekih od legendarnih Dickensovih priča.

Autorova je spavaća soba ugodan, veseo prostor, no u ladici se nalazi pismo koje je napisao nešto kasnije, kada se već odselio te ostavio Catherine i isključio je iz svojega i života njihove djece.

Prvo ju je pokušao ušutkati tako što je zajedničku spavaću sobu zidom podijelio na pola, no kasnije ju je ipak protjerao u drugu kuću.

U pismu upozorava prijateljicu da, ukoliko se sastane s 'gospođom Dickens i njezinom zlom majkom', nipošto neće pristati s njom raspravljati o onome o čemu su pričale.

Na tavanu, prvi puta otvorenom za posjetitelje, nalazi se prozor s rešetkama iz davno srušenog zatvora Marshalsea.

Kada je neumjereno trošenje njegova oca odvelo čitavu obitelj u zatvor zbog dugova, dvanaestogodišnji se Charles bio prisiljen zaposliti u tvornici laštila za cipele, što svojim roditeljima nije nikad oprostio.

Viktorijanski čitatelji, koji su pravu istinu saznali tek nakon piščeve smrti, uvijek je intrigirala njegova opsjednutost zatvorima.

Kuća je spašena od modernizacije koja je zahvatila njezine susjede tako što je pretvorena u pansion, a muzej je postala davne 1925.

Kada je Dickens u nju uselio bila je stara tridesetak godina i uređena u svijetlim tonovima, u georgijanskom stilu.