Na natječaj, raspisan početkom godine, pristiglo je ukupno 7500 fotografija, a o najuspješnijima je i ove godine odlučivao međunarodni žiri u čijem su radu sudjelovali Michael Diemar (galerist sa sjedištem u Londonu, kustos, kolekcionar i predavač), Žarko Vijatović (fotograf i povjesničar umjetnosti) i Goran Trbuljak (konceptualni umjetnik, snimatelj i profesor na Akademiji dramske umjetnosti), a koje je predvodila predsjednica žirija, ravnateljica Tehničkog muzeja u Zagrebu, kustosica, dokumentaristica i povjesničarka umjetnosti Markita Franulić.

Izlažu: Nenad Šaljić (pobjednik kategorije), Eikon Studio d. o. o. i Luka Tomac u kategoriji publikacije; Barbara Šarić (pobjednica kategorije), Miljenko Bernfest, R. Decker & D. Kutić u kategoriji primijenjena fotografija; Maja Jokić (pobjednica kategorije), Suzana Holtgrave i Nikola Predović u kategoriji moda; Bojan Mrđenović (pobjednik kategorije), Mario Pućić i Ivana Planinić u kategoriji arhitektura; Mario Topić (pobjednik kategorije), Dalibor Talajić i Igor Sitar u kategoriji dokumentarna fotografija; Mario Pućić (pobjednik kategorije), Nikola Šerventić i Boris Hnatjuk u kategoriji pejzaž; Nikola Šerventić (pobjednik kategorije), Kristian Macinić i Dario Belić u kategoriji portret; Nives Milješić (pobjednica kategorije), Iva Korenčić i Igor Popović u kategoriji akt/tijelo te Davor Konjikušić (pobjednik kategorije), Bojan Mrđenović i Nina Đurđević u kategoriji umjetnički koncept.

Publika će imati priliku vidjeti i samostalnu izložbu Davora Konjikušića, pobjednika kategorije umjetnički koncept Rovinj Photodaysa 2013.

'U seriji 'Genogram' bavim se propitivanjem naslijeđenih sjećanja i događaja, koji su mi bili zadani, a koji su obilježili moj i život mojih roditelja. Prije nekoliko godina kroz sistemsku psihoterapiju osvijestio sam dvije neuralgične točke koje su me veoma obilježile. Prva je smrt moje sestre Aleksandre koja je preminula u svojoj šestoj godini života, dvije godine prije mog rođenja. Druga je odlazak iz Zenice s mojih dvanaest godina, na samom početku izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.

Kao veoma bolna priča za moje roditelje, posebno majku, smrt moje sestre je sve vrijeme bila svojevrsni tabu u obitelji. Njene fotografije i priče o njoj duboko su potisnute, iako je sve vrijeme mog odrastanja Aleksandra bila prisutna, prvenstveno kroz određeni strah mojih roditelja. Priča o izbjeglištvu i ratu je priča o gubitku identiteta, iskorjenjivanju i ponovnom početku. Moja osobna uloga u ovim događajima je mala, jer jedna se dogodila prije mene, a za vrijeme druge sam bio dijete. I jedna i druga su mi bile zadane i moja uloga u njima je pasivna.

Ovaj rad je mjesto susreta i pokušaj traženja odgovora koji bi mi na kraju dali neko osobno razrješenje. Ovo je suočavanje s nekim dosada meni neidentificiranim mjestom tuge. Međutim, ponekad jasnih odgovora nema. 'Puzzle' su razbacane po zidu, osjećam olakšanje u ispovijedanju i osobni progres predstavlja činjenicu suočavanja, i kroz fotografiju, i kroz skrivene obiteljske fotografije, i kroz pisanje teksta. Sam rad postaje samopomoć i prostor moje osobne katarze, bez obzira da li sam pronašao odgovore ili ne. 'Genogram' kao serija obiteljskih fotografija, pejzaža, odnosno mjesta koja gledam pasivno sa strane i s vremenskom distancom od skoro 20 godina nije fotografska serija.

Za mene je to proces, defragmentiranje prošlosti, procesuiranje i na kraju suočavanje kroz samu činjenicu da posve intimnu priču izlaganjem činim javnom. Iznošenjem na vidjelo iznosim traume i nasljeđe i objektivizacijom dolazim do vanjskog pogleda', objasnio je Davor Konjikušić, autor izložbe.

Tu je također i samostalna izložba dobitnika nagrade festivala Rovinj Photodays za životno djelo, Josipa Klarice - 'Fotografije 1976. – 2011'. Kustosica izložbe je Nela Žižić, viša kustosica Muzeja grada Splita.

'Klaričino djelo impregnirano je filmskim i književnim referencama, što nije čudno ako poznajemo okolnosti njegova umjetničkog dozrijevanja. Dok mu je film predavao Miloš Forman, književnost Milan Kundera, prijateljevao je s mađioničarom češke fotografije Josefom Sudekom. Kada bismo tražili samo jedan fotogram u koji bi se moglo transformirati tisuće fotograma jednog filmskog djela, pronašli bismo ga među Klaričinim fotografijama.

Vidjeti njegove fotografije znači znati čitati priču koja je koncentrirana u samo jednoj jedinoj filmskoj sličici. Možda je najveća vrijednost Klaričinih fotografija u njihovoj nenametljivoj metafizičnosti. One
kumuliraju jedinstveni memento zaboravljene budućnosti. Da, Klarica ima nagnuće prema introspektivno prošlom, sluti, ili zna, da je zametak budućeg u prošlom. Ono njegovo neodređeno blijedo svjetlo pruža slutnju istine, onaj osjećaj jasnog gledanja kada se svi međuodnosi likova i predmeta nalaze u stanju jednog fosforesciranja istine.

Fotograf Josip Klarica samo za upućenog i senzibilnog promatrača čuva srebrni ključ od crvenih vrata', napisala je Nela Žižić

Poznati fotograf Ivan Posavec samostalnu izložbu nazvao je 'Lice obasjano mjesečinom'

Kustosica izložbe je Marina Viculin, ravnateljica Klovićevih dvora.

'Gustoća svjetlosti ili mraka, slatkoća nestajanja. Čime se mjeri vidljivost? Nautičkim miljama? Sekvenca, niz kronološki poredanih slika trebao bi asocirati neku promjenu u vremenu i prostoru. U Posavčevoj sekvenci imenovanoj 'Lice obasjano mjesečinom' niz snimaka ne podrazumijeva razvoj.

Nizanje istog prizora utopljenog u neprozirnoj noći i obasjanog mjesečinom kontinuirano potvrđuje stanje bez akcije. Posavec kaže da je snimao lebdjenje i pad jednog komada selotejpa. Pokretan strujom zraka malih noćnih zapuha, lepetao je i Posavec te bi volio da se na izložbi uz 20 low key fotografija pojavi i taj diskretni noćni lepet kao zvuk u prostoru. Simbolično lamatanje i zamiranje', kazala je Marina Viculin.