Knjiga, koja na više od 620 stranica obuhvaća Popovićev opus od 1966. do 2018., tiskana je u nakladi Skaner Studija i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, i unatoč tome što daje tek presjek autorova rada, teška je, rečeno je, 4,5 kilograma.

'Možda je jedinstvena u našoj izdavačkoj praksi', kazao je urednik Božo Biškupić zahvaljujući svima koji su o njoj govorili, a bilo ih je desetak osoba, kao i onima koji su sudjelovali u njezinu nastanku.

Svi predstavljači istaknuli su da je glavna tema Popovićeva opusa ljudsko tijelo i egzistencijalna drama njegova trajanja i propadanja.

Vesna Kusin kazala je da je specifičnost knjige i u činjenici da su svi tekstovi u njoj djelo Dimitrija Popovića osim uvodnog teksta Žarka Paića.

Monografija obuhvaća dvadeset odabranih tema, od mitske preko sakralne i svjetovne, sagledavajući umjetnikovo bogato izražavanje ljudskog tijela, od žrtvovanja i posvećenja, erosa i tanatosa, lijepog i ružnog, stvarnog i imaginarnog, do Kristovog tijela kao idealnog oblika i nadahnuća, istaknula je.

Ona je dodala da knjiga pokazuje raskoš i različitost medija kojima se Dimitrije Popović služio kroz desetljeća, od onih klasičnih poput crteža, slika, grafika, skulptura, pa do suvremenih tehnika kolaža, asamblaža, fotografije, objekta, instalacije i performansa.

Sve njegovo stvaralaštvo nastalo je u Zagrebu, ali je njegovo ishodište i nadahnuće u rodnom Cetinju podno Lovćena, kao i opsjednutost tijelom, osobito Isusovim mučeništvom.

U prepunoj dvorani Mimare Krešimir Nemec je rekao da je Popovićeva umjetnost dijalog s umjetničkim nasljeđem, u kojem se slikarstvo i književnost hrane jedno drugim. Ključno obilježje njegove umjetnosti je melankolija koje je odraz tjeskobe i kulturni je fenomen.

Juraj Kolarić kazao je da Popović slikar iznimnog religioznog senzibiliteta. Po njemu, nitko još od baroka nije tako vratio u suvremenost temu križa i umiranja. Iako je smrt stalno prisutna u njegovom radu, čovjek nikada ne umire niti je patnja uzaludna, zaključio je.

Umjetnik je rekao da je sretan i zadovoljan što je 50 godina svoga rada obilježio tako sjajnom knjigom, ali je napomenuo da je to zadovoljstvo prožeto melankoličnom niti. Nije, kaže melankoličan zbog godina i zbog svijesti što čovjek zna da će otići s ovoga svijeta, nego što postaje svjestan koliko ljepote daje umjetničko stvaranje.

Čovjek stvarajući pokušava odgovoriti na prirodu ljudskog bića jer zna da je već u plodu zametak sjemena smrti. Što nadilazi smrt je umjetnost. Smisao smrti daje smisao životu, kazao je Popović i pozvao se na citat iz povijesti umjetnosti koji kaže da je život posvećen umjetnosti jedno je od najvećih čovjekovih posvećenja, koje umjetnost nije iznevjerila.

Dimitrije Popović, slikar i pisac (1951) studij na Akademiji likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu, 1976. godine. Priredio je sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao na više od tristo grupnih. Dobitnik je tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada za likovnu umjetnost i književnost. O djelu Dimitrija Popovića do sada je objavljeno trinaest monografija te snimljeno petnaest dokumentarnih filmova. Objavio je pet knjiga eseja o likovnoj umjetnosti i četiri knjige iz beletristike.