Predstava 'Preko veze', praizvedena u nedjelju navečer u koprodukciji Satričkog kazališta Kerempuh i Kazališta Moruzgva, bila je najavljivana kao kabaret, koji izravno, oči u oči, ili stand up-ovskom šakom u trbuh, publici priča priče koje parafraziraju, hiperboliziraju i komentiraju hrvatski i globalni aktualitet.

Jaka ženska predstava

Najave nisu bile pretjerane: predstava 'Cabarate Preko veze' doista je dinamični, zabavni i duhovit prvenstveno stand-up, a manje kabaretski projekt, koji prokazuje sve ono što je loše, negativno i nepošteno u Hrvatskoj. Publika je bila oduševljena i predstava će vjerojatno biti gledana. Međutim, prikaz hrvatske stvarnosti gdje se sve, primjerice, direktorske i ravnateljske funkcije dobivaju 'preko veze' vrlo je plošan i ostaje na deskriptivnom i zabavljačkom, premda je mračna strana hrvatskog kapitalizma vrlo precizno ocrtana. Dakle, nema problemskog pristupa, sve je jasno i već poznato, na prvu loptu. No valja reći da je to i jaka ženska predstava – četiri glumice izvanredno interpretiraju svoje uglavnom polururalne, odnosno poluurbane likove, koji na scenu donose ženski pogled na egzistencijalnu borbu i političke događaje.

Redateljev obračun sa splitskim HNK

Autor teksta i redatelj Ivan Leo Lemo u svom pristupu oživljuje na sceni u formi grube, sirove i hiperrealistične stand-up komedije današnju Hrvatsku u kojoj se miješaju politika, seks i kokain. Tekst se zapravo može doživjeti i kao redateljev obračun sa splitskim HNK, koje ga je nakon neprihvaćene kandidature, kao što je nedavno izjavio, nadahnulo za tekst, kad se zahvalio 'tzv. gradonačelniku Opari i njegovim podanicima te koalicijskim suseljanima na inspiraciji' (dalmatinnskiportal.hr).

U središtu su četiri junakinje iz različitih krajeva Hrvatske – Dubrovnika, Splita, Sinja i Siska, koje u lokalnim žargonima u formi monologa prepričavaju svoje intimne i poslovne životne priče, u kojima su doživjele velike uzlete i financijsko obilje, ali i sramotne padove. Njihove ispovijedi su često bizarne i burleskne, na granici apsurda, u kojima se hiperbolama ukazuju na posvemašnju premreženost društva raznim interesima, a prvenstveno na rješavanje nezaposlenosti metodom 'preko veze', koja je uobičajena (jedina?) strategija uspinjanja na društvenoj ljestvici.

Međutim, Lemo nije u predstavi dovoljno iskoristio golemi talent koreografa Lea Mujića niti dokazane pjevačke sposobnosti glumica pa predstava ostaje na razini stand-up komedije što nije loše, no bilo bi puno bolje da je iskorišten postojeći potencijal i da je tekstom oštrije i dublje ukazao i na neke ne tako općenite i poznate stvari iz hrvatske svakodnevice.

'U ime octa'

Predstava ima dvije podjele tako da će se četiri izvanredne glumice alternirati tijekom života predstava. Na pretpremijernoj izvedbi glumile su Linda Begonja (Ecija Ojdanić), Mila Elegović, Mirela Videk Hranjec (Ana Maras Harmander) i Jelena Miholjević (Ana Begić), koje su s lakoćom i velikom energijom, maksimalno uživljene u svoje uloge, uvjerljivo interpretirale svoje živopisne likove, bacajući pred publiku mnoge poznate motive iz hrvatske stvarnosti. Tako se u tekstu spominju Pavelićeve biste, ministri iz dijaspore, konkretno iz Kanade, Tuđman, nezagrebački gradonačelnici Zagreba, liječnička korupcija, političke veze, socijalni stanovi i upis na fakultet 'preko veze', kuće s bazenima, Bog i Hrvati, pederi, out-source firme za čišćenje 'U ime octa', licemjerje, bankrot, Gospa, kazalište kao alkoholičarsko i narkomansko leglo, antidepresivi, štrajk komunalne firme, kokain, korumpirani ravnatelji, kurvanje, viagra i mnogi drugi samo na prvi pogled sumanuti motivi, koji odmah asociraju na likove i situacije u 'demokratskoj, katoličkoj, slobodnoj Hrvatskoj'.

Linda Begonja u ulozi Čistačice je zabavno i duhovito utjelovila jednostavnu ženu iz naroda, koja se unatoč skromnim sposobnostima i niskoj poziciji u društvu, bori kao lav za sebe i djecu. Bila je zaista veličanstvena u svojoj blagoglagoljivosti, dok je monolozima s jakim sinjskim naglaskom izgovarala bujicu teksta, potvrđujući svoj glumački i komičarski dar. Gošća iz Komedije Mila Elegović dobro je interpretirala lik Gradonačelnice Zagreba, Splićanke, koja je emigrirala u Kanadu gdje se udala za postarijeg biznismena, hrvatskog emigranta, koji je na stolu držao Pavelićevu bistu. Ona je u toj ulozi ležerno prikazala uspon i pad žene, koja je 'pobijedila akne vulgaris i bankrot', 'uzjahala kapitalizam' i konačno pronašla sebe. Mirela Videk Hranjec je svojim likom Glumice, Dubrovkinje, kćeri liječnika, predstavila tip žene, koja se na putu do uspjeha ne libi ni prostituiranja, ni kokaina, niti ucjena. Jelena Miholjević pak u ulozi Ravnateljice kazališta pokazuje metamorfozu žene, koja se od nevidljive šefice računovodstva, uz to još i djevice, koja je godinama skrivala malverzacije svog nadređenog, metodom ucjenom dočepa vladajuće pozicije u tetaru. Njen lik zapravo pokazuje kako se dojučerašnja žrtva uslijed osobnih frustracija pretvara u tiranina i zvijer.

Njihovoj uvjerljivosti pridonijela je kostimografija Mirjane Zagorec (šljokice i resice, zaštitna kuta i klasični kostimi gradonačenice, te smiješne kovrčave perike), scenografija Irene Kraljić (svjetlucavi crveni zastor) i glazbena kulisa Zvonimira Duspera Dusa.