Predstavu režira Staša Zurovac, rijetko originalan koreograf i bivširavnatelj riječkog Baleta, premijera će biti u nedjelju, 9. kolovoza, uKneževu dvoru i ispred Dvora, a tri uloge, dakle, u svakom dijelu pojednu, igra odličan glumac mlađe generacije Mislav Čavajda, koji jeprije nekoliko godina upravo na Dubrovačkim ljetnim igrama za rolukralja Edipa u istoimenu komadu, u režiji Eduarda Millera, dobioOrlanda.

Iako šira publika Mislava Čavajdu najviše pamti po ulogama iztelevizijskih serija, kao što su prva hrvatska sapunica 'Villa Maria'ili 'Kud puklo da puklo', ili po osvajanju titule najboljeg plesača uosmoj sezoni 'Plesa sa zvijezdama', valja reći da se taj glumacisklesane figure ostvario nizom iznimno teških i zahtjevnih, ali iangažiranih uloga u hrvatskim kazalištima, dokazavši svoj neospornitalent i posvećenost glumačkom poslu. Osim spomenutog 'Kralja Edipa',kojeg je odigrao s ozlijeđenim koljenom i štakama, svoj veliki talentpotvrdio je i u zabranjenim Frljićevim 'Bakhama' u Splitu, zatim kaoLeon u Brezovčevim 'Gospodi Glembajevima' u Rijeci te kao Ernesto Roma u'Cabaretu Brecht' Lenke Udovički na Brijunu. Usto, usavršavao se ufrakciji američke grupe Goat Island u Chicagu. Nove tri uloge – gosparaOrsata, kapetana Luje Lasića i Marka pl. Tudizija u 'Dubrovačkojtrilogiji', za njega su pravi izazov.

Budući da se u najavama spominje novo čitanje 'Dubrovačke trilogije',koju režira koreograf Staša Zurovac, možete li nam reći u čemu jenovost i je li redatelj naglasak stavio na plesnu dimenziju, odnosno,pokret?

Ne, u predstavi nije snažno izražen plesni element, ali kako StašaZurovac ima jak osjećaj za prostornost, to će se itekako vidjeti ukomadu. U svakom slučaju, 'Dubrovačka trilogija' bit će drukčijapredstava od onih kakve smo od njega navikli gledati. Fokusirao se nadramski tekst i na temu ljubavi, bez obzira na to što je prvi diotrilogije 'Allons enfants!' politički komad koji govori o paduDubrovačke Republike i dolasku Francuza te propadanju plemstva. Dakle, usredištu je ljubav između majke i kćeri, oca i sina, žene i muškarca,Orsata i Deše, Pavle i kapetana Luje Lasića, ljubav je glavna odrednicačitavog komada.

Jesu li redatelj i Mani Gotovac, koja je napravila preradbukomada, aktualizirali temu pada Republike i unijeli u predstavu nekeelemente iz našeg vremena?

To Vojnovićevo djelo uvijek je aktualno. O tome mogu najbolje govoritikroz svoje uloge. U predstavi igram u sva tri djela – u 'Allonsenfants!' Gospara Orsata, u 'Sutonu' kapetana Luju Lasića i u 'Nataraci' Marka pl. Tudizija. Gospar Orsat je idealist koji pokušavaspasiti svoj gosparski život, iako je ideal o takvom načinu života nakonFrancuske revolucije apsolutno neodrživ. U njemu se odvija snažnaunutarnja borba između želje da zadrži taj ideal o gosparskom životu iprihvati promjenu, međutim, u novoj preradbi taj njegov ideal vezan je iza Dešu, dakle, za ideal ljubavi. No kako je nemoguće zadržati tajnačin života, tako je njima nemoguće zadržati ljubav. Deša i Orsat nemogu ostati zajedno: Deša ne može pristati da odgaja djecu koja će nakraju biti robovi i odustaje od te ljubavi, a Orsat završava kaotragičan lik.

Spomenuli ste politiziranost komada, pa koje se osnovno pitanje postavlja u predstavi?

Komad je političan zbog same teme koja govori o padu Republike idubrovačkog plemstva. No u predstavi se kroz sva tri dijela, osobitokada se vidi da cijeli taj grad Dubrovnik i njegovu kulturu guta novovrijeme, provlači još jedno bitno pitanje – postoji li nada i mogu lise, barem kroz ljubav, preskočiti izazovi tog novog vremena. Dakle, i mise možemo zapitati postoji li danas nada u Hrvatskoj, i to bez obzirana to što živimo u slobodi. Jer uvijek se živi pod nečijom čizmom pauvijek treba biti kritičan i postavljati pitanja o vremenu u kojemživimo.

U predstavi glume neki od najboljih hrvatskih glumaca, od doajenkeMilke Podrug Kokotović preko Doris Šarić Kukuljice, Helene Buljan iBorisa Svrtana pa do Jadranke Đokić i Judite Franković. Kako su teklepripreme?

Dubrovnik je već više od mjesec dana užaren i temperature su u prosjekustalno oko 35 stupnjeva, tako da smo probali uglavnom navečer pa doranog jutra. U takvim okolnostima, na užarenom kamenu, predstavu je biloiznimno naporno pripremati. Radimo u Kneževu dvoru u kojem seodigravaju prva dva dijela, a treći 'Na taraci' ispred Dvora. ProstorKneževa dvora je divan za koncerte i slušanje klasične glazbe, međutim,glumački ga je zbog akustike jako teško osvojiti.

Što vama konkretno znači sudjelovanje u 'Dubrovačkoj trilogiji' StašeZurovca na 66. dubrovačkim ljetnim igrama? Naime, do sada ste ostvarilivelike uloge u važnim projektima, poput Frljićevih 'Bakhi' na Splitskomljetu, zatim Kralja Edipa u istoimenoj predstavi Eduarda Millera,također na Igrama, za koju ste dobili i Orlanda, potom ste igraliErnesta Roma u 'Cabaretu Brechtu' Lenke Udovički na Brijunu.

Zahvalan sam na svakoj tako velikoj i značajnoj ulozi. Svaka od njihbila je veliki izazov za mene i sretan sam i ponosan što sam dobiopriliku odigrati ih do svoje 34 godine. Naravno, svakoj od tih ulogapristupao sam s maksimalnom odgovornošću i krajnje profesionalno, pa se isada jednako odnosim prema ovim ulogama u 'Dubrovačkoj trilogiji'. Svete predstave bile su vrlo aktualne i govorile su o bitnim pitanjima,primjerice, 'Bakhe' su apostrofirale pitanje odgovornosti, a u 'KraljuEdipu' govorilo se o manipulaciji u svakodnevnoj politici. A likovi,koje sam tumačio, imali su svoje ideale, osobito kada se radilo opolitičkoj strani priče, i bili su spremni obraniti svoju čast i častsvog grada, te u tom naumu ići do kraja. Zbog toga se postavlja aktualnopitanje postoje li danas političari koji ulaze u taj zahtjevan iizazovan posao s idealima i sa željom da doista naprave neku korjenitupromjenu ili zaokret, ili su svima nama u potpunosti zavladali interesi iegoizam tako da više ne postoje pravi ideali zbog kojih bismo bili ustanju ići dalje, čak i po cijenu vlastite glave.

Jednom ste izjavili da kultura ima veliku težinu u razvoju čovjeka ičitavog društva. Ne čini li vam se da u današnje vrijeme kultura zapravogubi trku sa sebičnim interesima i tržišnom orijentacijom?

Ne, mislim da kultura u današnje vrijeme ima još veću ulogu, ali jepitanje svijesti pojedinaca o tome što im kultura može pružiti, kako igdje ih može pozicionirati na svjetskoj karti te što im može donijeti uvlastitoj nadogradnji, odnosno, može li im pružiti priliku zacivilizacijski pomak. U Hrvatskoj od početka krize kultura najvišestradava i najviše je se gura na marginu. Kultura je bitna za čovjekovduh jednako kao i bilo koje druge stvari u koje smo odmah spremniuložiti i od kojih se nekakvim politiziranjem stvaraju metastaze zla.Primjerice, nogomet je u Hrvatskoj velika opsesija, no mi ne njegujemočak ni sportsku kulturu, nego sportski vandalizam, koji u ljudima budineke niske strasti i ne usmjerava ih da idu dalje i da se razvijaju.Ulaganjem u kulturu Hrvatska bi jako puno prosperirala, a njeni građanibi puno postigli.

Koliko vam je blizak kulturni aktivizam, odnosno, reagiranje nadruštvene procese i izazove te anomalije kroz kulturnu akciju ilikazališnu predstavu?

Još nemam režijskih poriva, ali volim susretati ljude iz kazališta ikulture općenito, koji spremno odgovaraju na izazove vremena i krozkazalište žele postaviti neka od bitnih pitanja o ovom vremenu u kojemživimo. Kao što je poznato, ako nas netko ne uputi na taj put, sami senikada nećemo uputiti tim smjerom i nećemo si postavljati ta pitanja.Posebno cijenim mlade ljude koji postavljaju takva bitna pitanja i radosurađujem s njima na projektima.