Širenje korona virusa Hrvatskom zatvorilo je zagrebačka kazališta, ispraznilo kafiće i ulice tako da je Zagreb u subotu navečer bio pust, kao da je kolovoz. Usprkos svemu, u komornom prostoru Studija Exit u Gundulićevoj 37/1 gdje stane samo 40 ljudi održana je premijera predstava 'Buđenje' u režiji Aide Bukvić, koja je na toj minijaturnoj sceni vrlo plastično oživjela kompleksni problem pretvaranja života u užasavajuću rutinu, punu kompromisa i uništenih snova. Na premijernu izvedbu stigli su samo najhrabriji, a njihova hrabrost je nagrađena malom predstavom velikog značenja i upozoravajućih poruka.

Predstava 'Buđenje' temelji se na uzbudljivom, duhovitom i promišljenom tekstu 'Even Stillness Breathes Softly Against a Brick Wall' suvremenog britanskog dramatičara Brada Bircha, koji do sada nije bio izveden u Hrvatskoj. Životnosti teksta uvelike su pridonijeli bizarni autorovi opisi i komentari životnih situacija, te sočan prijevod dramaturginje Kristine Kegljen koja se nije libila oživotvoriti ga psovkama i riječima iz govorenog jezika. U tom tekstu Birch prati raspad veze mladog urbanog para, koji nije smogao hrabrosti da pronađe izlaz iz neizdržive kolotečine nego je dopustio da ih preore rutina svakodnevnice, nehumanost potrošačkog društva i tržišna neumoljivost 21. stoljeća. Stoga i ova brza i dinamična predstava donosi prilično pesimističan, ali kazališno zanimljiv i inovativan prikaz njihovog naoko sređenog života u kojem oni prolaze žestoku transformaciju osobnosti i na kraju 'probuđeni' napuštaju svoje tzv. besprijekorne živote. No donosi li taj bijeg iz zatvora rutine pozitivne pomake?

Na sceni su On i Ona, odjeveni kao bezlični pripadnici korporativnog svijeta, oboje frustrirani nekreativnošću i nesvrsishodnošću svojih radnih mjesta i gubljenjem identiteta u birokratiziranoj svakodnevnici. Njih izluđuje i ubija dnevna rutina: buđenje, tuširanje, odlazak na posao, rad, pauza, dolazak kući, gledanje televizije. Njihovom nezadovoljstvu pridonose i brojni neplaćeni računi, gomilanje dugova, otkaz ocu, fast food hrana što sve polako izjeda i uništava njihov odnos. 'Je li to veza ili predodređeno stanje', pita se Ona. Gorčina i nezadovoljstvo raste do neizdržljivosti, no oni se ni u jednom trenutku ne pitaju kako aktivirati svoje živote i svoj odnos?

Samouništavajuće putanje Nje i Njega prikazali su živahnom, brzom i dinamičnom igrom mladi glumci Iva Kraljević, koja je nakon sudjelovanja u projektu 'Evanđelje' Pippa Delbona postala stipendistica zagrebačkog HNK, i Silvio Mumelaš, poznat publici po brojnim ulogama u dječjim predstavama Kazališta Trešnja. Oni su intrigantno i s dozom komike i ironije, bujicom riječi i nervoznih opaski i komentara, verbalno se nadovezujući jedno na drugo, utjelovili likove hodajućih mrtvaca u doba kapitalizma. Premda On i Ona u jednom trenutku kreću u potragu za vlastitim mikrokozmosom i pitaju se 'Jesi li sret/a/na?' što na trenutak zaustavlja galopirajući žrvanj kapitalizma, oni gotovo i ne komuniciraju međusobno nego se obraćaju publici čime se još više pojačava dojam otuđenosti i tjeskobnosti modernog načina života.

Iva Kraljević je u gradnji svog lika povukla liniju od kontrolirane, pragmatične, anonimne i seksualno mobingirane zaposlenice velikog poslovnog lanca do žene koja uzima sudbinu u svoje ruke i odlazi iz potrošene intimne situacije. Silvio Mumelaš je pak svoj lik Njega izgradio na vječnoj ljutnji i ogorčenosti te na opsjednutosti apokaliptičnim ratnim izvještajima sirijskog užasa koji se emitiraju na CNN-u, što ga je na kraju dovelo do emocionalnog sloma i pretvaranja u zombija koji uz poklič 'To su samo stvari!' lomi sve oko sebe i tone sve dublje u anarhiju.

Redateljica Aida Bukvić je u suradnji s dramaturginjama Marijanom Fumić i Kristinom Kegljen u scenskom oživljavanju divljeg, emotivno zgusnutog svijeta Nje i Njega koristila snimke ratnih vihora, koji se prikazuju na dva velika ekrana, desnom i lijevom, i koji 'proširuju' scenu i uvlače gledatelje duboko u samo središte kazališnog događanja. Istodobno su glumci uspostavljali odnos s malom kamerom, te sa samima sobom, prethodno snimljenima i emitiranima na velikim ekranima (Marko Žuljević). Iz takvog pristupa proizašla je prilično klaustrofobična slika potrošačkog društva u kojem liberalni kapitalizam oduzima ljudima humanost i smisao. Mora li se svakodnevnica ljudi, zarobljenih u korporativno iskorištavanje, pretvoriti u rutinu i uništiti neponovljivost i uzbudljivost života? Mora li svaki pokušaj bijega od bizarne kolotečine završiti u kaosu, samo su neka od vrlo aktualnih pitanja koje postavlja najnovija predstava 'Buđenje' Kazališta Exit, nastala u koprodukciji s Osječkim ljetom kulture i Gradskim galerijama Osijek.