Projekt Zagrljaji koreografsko je istraživanje s fokusom na tjelesnu komunikaciju, empatiju i nježnost iskazivanu kroz fizički čin grljenja, a koja izostaje u okolnostima pandemije. Dramaturgiju potpisuje Saša Božić, a predstavu izvode Krešimir Mikić, Petra Hrašćanec, Ema Crnić i Livio Badurina. Nakon premijere u veljači u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, predstava je uvrštena i u program Tjedna suvremenog plesa u lipnju ove godine, navodi se u priopćenju.

Drugo izdanje Međunarodnog festivala suvremenog plesa LE DANZATRICI en plein air koji kombinira zabavu, radionice, performanse sa plesnom zajednicom i promicanjem talenata održava se od 24. lipnja do 10. srpnja u organizaciji renomirane plesne organizacije Menhir u Bariju na jugu Italije. Festival uključuje predstave, umjetnike i događaje koji korespondiraju s arhitekturom urbanih prostora i muzeja. Jedan od glavnih ciljeva festivala je iniciranje promišljanja na temu arheologije plesa: pravo antropološko istraživanje o porijeklu pokreta, o slojevitosti i taloženju sjećanja, o kulturnom naslijeđu i iskustvima koja oblikuju osobnu ili kolektivnu dimenziju.

Predstava Zagrljaji ovog će mjeseca igrati i na 23. Festivalu plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat. Radi se uglednoj jedinstvenoj kulturnoj manifestaciji u organizaciji Zagrebačkog plesnog ansambla koja je više od dva desetljeća omiljeno okupljalište plesnih stručnjaka i ljubitelja plesne umjetnosti. Zagrljaji su na rasporedu 24. srpnja u 20.30 sati u Mediteranskom plesnom centru.

****

Ako zagrljaj definiramo kao formu izražavanja fizičke intime, bliskosti, simpatije ili ljubavi između dvije ili više osoba, postavlja se pitanje  kako zabrana dodirivanja i grljenja utječe na promjene svakodnevnog ponašanja? Da li bez fizičkog kontakta mijenjamo odnos prema poimanju anatomskog krajolika vlastitog tijela? Utječe li zabrana fizičke bliskosti na promjenu kolektivnih rituala slavlja i/ili žalovanja.  

Tijekom zagrljaja naše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji inače ima veliku ulogu tijekom poroda i dojenja. Poznat i kao hormon ljubavi, on ima veliku ulogu u stvaranju odnosa među pojedincima, važan je za povezivanje te osjećaj bliskosti i povezanosti koja se stvara u ljubavnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Imajući to na umu, kao i složenost međuljudske tjelesne komunikacije, koreografkinja kroz temu zagrljaja kreira svojevrsne portrete ljudi koje karakteriziraju različiti tipovi intimiteta, razotkrivajući lepezu naših potreba za bliskošću, koja nam je gotovo neobjašnjivo oduzeta.

Ideja projekta Zagrljaji nastala je mjesec dana uoči eskalacije COVID-19. Projekt se referira na stvarno iskustvo autorice i skupine njezinih prijatelja i suradnika  vezano za bolest i smrti njezinog životnog partnera. Nemogućnost grljenja oboljele osobe spojene brojnim cijevima i žicama na aparate koji postaju uključivi dio integriteta oboljelog, te traženje dijelova tijela koji su dostupni fizičkom kontaktu predstavljaju intimno individualno iskustvo. Uvođenjem mjera izolacije individualno iskustvo prerasta u kolektivno promišljanje. Sudionici projekta Zagrljaji sudjelovali  su u navedenim događanjima i svjedočili posljedicama mjera izolacije koje onemogućuju kontakte u dramatičnim aspektima života kao što su bolest smrt, sahrana i žalovanje. I intimna, i ritualna grljenja iscjeljuju te se postavlja se pitanje kako nedostatak fizičkog kontakta utječe na potenciranje strahova, tjeskobe i fantazmi.

Za kostimografiju je zadužena Ana Fucijaš, a scenografiju Igor Ruf. Glazbu potpisuju Nenad  i Alen Sinkauz, a svjetlo Bojan Gagić. Fotografkinja projekta je Nina Đurđević, a producentica ispred organizacije 21:21 Tena Bošnjaković.