O smrti cijenjenog hrvatskog kazališnog redatelja Ivice Kunčevića prvi su izvijestili dubrovački mediji. Ovaj umjetnik ostavio je veliki trag u kazališnom životu, ali i Dubrovačkim ljetnim igrama
Dobitnik nagrade Grada Dubrovnika i nagrade 'Vladimir Nazor' za životno djelo, preminuo je jutros u 77. godini života. Ivica Kunčević iza sebe je ostavio značajan opus kazališnih djela kao i neizbrisiv trag u kulturnom životu cijele Hrvatske.
Ova vijest posebno je teška budući da 10. srpnja, za samo četiri dana, počinju 73. Dubrovačke ljetne igre, s kojima je Kunčević imao posebnu vezu, prvo kao asistent redatelja, potom kao redatelj, a na kraju i ravnatelj dramskog programa.
Vijest o njegovoj smrti prvi je prenio Dubrovački list.
vezane vijesti
Ivica Kunčević rođen je u mjestu Bartolovec 9. travnja 1945. godine, a 1969. godine diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu te studirao kazališnu režiju na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti u Zagrebu, gdje je poslije predavao kazališnu režiju.
Kao redatelj isprva je angažiran u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku (1969.–’77.) i u Dramskom kazalištu ‘Gavella’ (1977.–’82.) u Zagrebu, a potom, do umirovljenja 2012., u zagrebačkome HNK-u. Režirao je i u drugim kazalištima. Bio je ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara 2002.–’09. Režirao je oko stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, od dječjih (Grigor Vitez, Plava boja snijega) i modernih komada (Eugène Ionesco, Kakav kupleraj) do hrvatskih i svjetskih klasika (Vlaho Stulli, Kate Kapuralica; Sofoklo, Antigona).
Bio je sklon preradbama nekazališnih tekstova (Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Idiot ili neophodno potrebno očitovanje) i osebujnim redateljskim čitanjima dramske baštine (Ivan Gundulić, Prikazanje Dubravke ljeta gospodnjega MCMLXXIII). Često postavlja na scenu djela Williama Shakespearea (Macbeth, Henry IV., Romeo i Julija, Troilo i Kresida, Mjera za mjeru, Kralj Lear, Hamlet), Antona Pavloviča Čehova (Ivanov, Višnjik, Tri sestre, Ujak Vanja), Mihaila Afanasjeviča Bulgakova (Zojkin stan, Gospodin de Molière), Marina Držića (Novela od Stanca, Arkulin, Tirena, Skup), pri čemu se posebno ističu dvije režije Dunda Maroja (HNK Zagreb, 1981; Dubrovačke ljetne igre, 2000.) te Iva Vojnovića (Prolog nenapisane drame, Ekvinocijo, Dubrovačka trilogija, Maškarate ispod kuplja), a značajna su mu i uprizorenja Rostandova Cyrana de Bergeraca i Vodopićeve Tužne Jele. Objavio je zbirke teatroloških eseja Ambijentalnost na dubrovačku (2012.) i Redateljske bilješke (2017.), piše na Enciklopedija.hr.
Za svoj je umjetnički rad primio brojne nagrade i priznanja, a nedavno je dobio najviše hrvatsko državno priznanje, nagradu Vladimir Nazor za 2021. godinu za životno djelo u kazališnoj umjetnosti. Dobitnik je i Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo za 2021. godinu, za izniman doprinos dramskoj umjetnosti i kulturnom identitetu Dubrovnika te promociji dubrovačke kazališne tradicije i književnog nasljeđa na domaćim i inozemnim kazališnim pozornicama.
