Dana 14. listopada 2021. u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža predstavljen je deveti svezak Hrvatskoga biografskoga leksikona (Lo–Marj). Taj opsežan i dugoročan biobibliografski projekt jedan je od temeljnih programa Zavoda. U njemu se donose životopisi Hrvata koji su ostavili znatan trag u domovini i svijetu i pripadnika drugih naroda koji su sudjelovali u životu hrvatskih zemalja, kontekst u kojem su djelovali te opis njihovih postignuća, pa i zabluda – svega bitnoga što je utkano u hrvatsku baštinu i što čini hrvatski identitet – a sustavnost i pouzdanost uporišne su mu točke i jamstvo trajne vrijednosti. Uz pozdravne riječi glavnoga ravnatelja Leksikografskoga zavoda dr. sc. Bruna Kragića i ravnatelja dr. sc. Filipa Hameršaka, o knjizi su govorili članice Uredničkoga vijeća doc. dr. sc. Štefka Batinić i akademkinja Nella Lonza te glavni urednik mr. sc. Nikša Lučić. Predstavljanju su pribivali mnogobrojni uzvanici, a popratni glazbeni program – djela Ivana Lukačića, Ivana Zajca i Marka Ruždjaka – izveo je ansambl Antiphonus.

Prema riječima doktorice Batinić, Hrvatski biografski leksikon ubraja se u temeljna djela hrvatske leksikografije i bibliografije te je 'zrcalo kulturnog, civilizacijskog, umjetničkog, znanstvenog i tehnološkog dosega jedne zemlje i njezina naroda'. Istaknula je da čak 'letimičan pogled na svaki članak, na njegov pomalo strog i dosadan, maksimalno racionaliziran slog u kombinaciji s mirisom nove knjige ulijeva sigurnost, pouzdanost i red'. Posebice se referirajući na naraštaje 'digitalnih urođenika', koji se nerijetko nekritički pouzdaju u podatke pronađene u internetskim bespućima, napomenula je kako je među institucijama koje postavljaju, podižu i razvijaju standarde Leksikografski zavod, u svojem kontinuiranom nastojanju da okupi i usustavi znanje, upravo ona 'koja izdaje knjige kojima vjerujemo'.

Akademkinja Lonza prisjetila se kako su početak izlaženja Hrvatskoga biografskoga leksikona pratili snažni pritisci, 'do te mjere strašni da ih je glavni urednik Stipčević s puno razloga nazvao pokušajem ubojstva jedne knjige', te dodala: 'Serija je preživjela, othrvala se i otada plovila mirnijim vodama. U 30 godina došlo se negdje do pola abecede. Je li se moglo brže? Ja u to ne vjerujem. Ovo je vrlo kompleksan posao, koji traži mnogo istraživačkog truda, a neki se podaci i po prvi puta podastiru znanstvenoj javnosti'. Svjesna vrijednosti životopisa znamenitih osoba dobro poznatih društvenoj, političkoj, znanstvenoj i kulturnoj javnosti, naglasila je da je edicija dragocjena i 'za sva ona sitna imena, marljive i sposobne ljude koji možda nisu ostvarili velika djela, ali su dali svoj doprinos kulturi našeg naroda i prepoznatljivi su kao točkica, ma kako sitna, na tom sjajnom nebu', zaključivši: 'Za mene je ovo zaista edicija u koju duboko vjerujem, kao u malo koji dugogodišnji napor u hrvatskoj kulturi. Za mene je to kapitalni projekt u kojemu – kroz brojne pojedince, muškarce i žene, koji su na svojim poljima djelovanja ostavili traga u hrvatskoj kulturi, znanosti, političkom životu i mnogim drugim sferama ljudske aktivnosti – inventariziramo i valoriziramo što smo bili, nastojeći kroz te pojedinačne identitete potpunije shvatiti i svoj kolektivni identitet, kakav se formirao kroz vrijeme.' Zahvalivši na početku prethodnomu glavnomu uredniku dr. sc. Trpimiru Macanu, koji je potpisao čak šest svezaka, glavni urednik Lučić osvrnuo se na mrežni odvojak Hrvatskoga biografskoga leksikona, spomenuvši kako na internetu nisu objavljeni samo već tiskani članci, nego da je riječ i o 'prekorednu odabiru, obradi i objavi uvjetno rečeno najvećih životopisa do kraja abecede', kojima se Uredništvo bavilo više od dvije i pol godine. Pritom je objavljeno više od 20 000 redaka koji dosad (pa tako ni u devetom svesku) nisu tiskani. Riječ je o sedamdesetak većih članaka, većinom iz 2015. i 2016., među kojima ponajviše iz glazbene i likovne umjetnosti te književnosti (primjerice Zajc, Papandopulo, Matačić, Dora Pejačević, Milka Trnina; Medulić, Radauš, Murtić, Račić, Slava Raškaj; Marulić, Nazor, Vojnović, Šenoa, Kamov, Vesna Parun). Ima i političara (Supilo, Trumbić, Tuđman), pravnika (npr. Vladimir Mažuranić), objavljeni su Tesla, Vladimir Prelog, od strukovno kompozitnih osobnosti Ivan Mažuranić, Dušan Vukotić, Ivan Supek. Usporedno s radom na svesku, 2017. i 2018. na mreži su objavljeni i članci o Stjepanu Radiću, Faustu Vrančiću i Andriji Mohorovičiću, na koje je Uredništvo osobito ponosno. Taj odvojak projekta polako se prometnuo u tihi, ali trajni pogon HBL-a. Svjestan stanovitih prigovora, istaknuo je da 'tiskani HBL na internetu nije online izdanje (kakvo je na primjer od zavodskih Hrvatska enciklopedija) nego samo novi, dostupniji oblik prezentacije'. Tu bi golemu građu, upozorio je naposljetku, s obzirom na opseg posla potrebnoga za temeljitu dopunu tiskanih članaka, bilo vrlo teško ažurirati. Zahvaljujući na kraju svim suradnicima Hrvatskoga biografskoga leksikona i onima koji su na bilo koji način pridonijeli njegovu objavljivanju, poručio je kako se u Uredništvu poslu prilazi istraživački i kritički, pomno se razmatraju primjedbe pisaca i recenzenata, 'veseleći se poznatom što se uspjelo prikupiti i urednički obraditi i još više onom što se načelo, prvi put obradilo i otrgnulo zaboravu, cjelovitije istražilo, faktografski i interpretativno upotpunilo, kadšto i ispravilo'. 

Ravnatelj Hameršak rekao je kako među zavodskim projektima sve veći udio imaju internetska izdanja, no kako se tisak neće sasvim napustiti jer knjige su i ures doma koji drži do sebe, i dar o posebnim prigodama, a podjednako se mogu čitati, s tom razlikom što zapisano u njima ostaje kako jest, neovisno o administratorima i hakerima, o računalnim virusima, Sunčevim pjegama i elektromagnetskim bombama.

Za kraj, glavni ravnatelj Kragić zaključio je kako je Hrvatski biografski leksikon enciklopedija u pravom smislu te riječi, enciklopedija nacionalne biografije koja supstituira, predstavljajući ga, svijet hrvatske prošlosti tako da sažima znanje o tom svijetu u formu pojedinačnih biografija.