Nakladnik novoga Bauerova romana je Fraktura u kojoj je već objavljeno nekoliko autorovih romana. Kako je rekao nakladnik Seid Serdarević, Ludwig Bauer jedan je od najplodnijih hrvatskih pisaca koji nam u novom romanu donosi pripovijest o intelektualcu, profesoru etnologije i antropologije koji je u šetnji izgubio psa i tražeći ga našao se, poput Gulivera, u začuđujućemu svijetu - novoj zemlji Karpatiji Liberi, državi koja nastaje. Neobična je to država koja se nalazi na području nekadašnje Galicije, a još je neobičnije što se sastoji od samo jedne ulice prepune najraznovrsnijih sadržaja - od polusvijeta, šahista, znanstvenika i cijeloga niza drugih likova.

Serdarević je napomenuo da Bauer prati tehnologiju i podsjetio kako, među svojim stručnim prijevodima, Bauer potpisuje i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatski jezik - J. Bober, Čovjek, stroj, društvo. Novi roman Bauer pak vremenski smješta na kraj ere bežične elektroničke komunikacije, a nakon što je prekinuta bežična komunikacija uslijedila je neizvjesnost u tome svijetu pomaknute slike u koji nas uvodi autor.

Roman kao distopija, ali ne Orwellovska

Bauerov roman predstavili su pjesnikinja Lidija Dujić te urednik i kolumnist Boris Beck. Dujić je tako rekla da Bauer i u ovom romanu više simulira humor jer, kada je nešto smiješno, ne čini se tako tragično. Istaknula je kako novi Bauerov roman jest distopijski, ali ne Orwellovski jer Bauer ne priznaje totalitarizme. Država u nastanku u koju ulazi profesor prepoznatljiv po žutom kaputu živi u poražavajućem distopijskome vremenu u kojemu se sve zbiva u čudnim slojevima povijesti i književnosti, gdje je sve otvoreno i propusno ali, rekla je Dujić, i u tome vremenu prisilne intimizacije, ljudi su i dalje u potrazi za autoritetom i učiteljem.

Iako je to roman koji zahtijeva pozorno čitanje, nikada ne obeshrabruje već nas, istaknula je Dujić, uzbuđuje i razbuđuje.

Roman počinje i završava buđenjem glavnoga lika koji je u tom razdoblju između dva buđenja, kako je rekao Beck, zapravo proživio cijelu povijest prošloga stoljeća. U tome polusnu, profesor pokušava čuvati i sačuvati svoj identitet koji mu Ulica-država pokušava zamutiti. Tako je roman zapravo priča o identitetu i pokušaju da ga se zadrži.

Bauer: Želim pružiti užitak u čitanju

Autor je pak rekao kako je jedan od njegov ciljeva pružiti užitak u čitanju. Iako je, posvjedočio je Bauer, zapravo primjer neambiciozna čovjeka, u pisanju je izrazito ambiciozan i vode ga tri creda - jedan je literarno-književni, drugi je da pokuša ponuditi neku spoznajnu vrijednost, a treći da tekst bude inspirativan.

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se i prevođenjem beletristike, bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnoga časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist.

Na engleskome jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.

Prvu prozu objavio je još kao gimnazijalac, a među njegovim romanima novijega datuma su "Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek" iz 2015. te "Šoferi", objavljen 2017.

Za roman "Zavičaj, zaborav" osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.