Knjigu su predstavili dr. Stipe Nosić, prof. Sanja Dražić, rev. Stjepan Šprajc, rev. mr. Karlo Šimek te urednik izdanja rev. Zlatko Pavetić i sam autor dr. Miho Demović. Narator je bio Sebastijan Vukosavić, a u glazbenom dijelu sudjelovali su Vlaho Ljutić, Diana Stanoš, Luka Šerić, Marko Palčok, Ivan Kontent, Dora Kamber i Stefani Grbić. Voditelj događanja bio je rev. Ivan Vučak.

O uvodnom dijelu knjige govorio je dr. Nosić kazavši kako se on, stjecajem okolnosti, bavio životom i djelom dr. fra Bernardina Sokola, glazbenika stradalog u Drugom svjetskom ratu, istaknuvši kako je njegovom smrću bila ubijena ne samo osoba nego se nastojalo ubiti i njegova djela, a što je nedavno ispravljeno. U uvodu knjige autor Demović govori o zbivanjima iz tog perioda nakon što su partizanske jedinice upale u Dubrovnik te o stradanjima građana među kojima su bili i neki glazbenici. Povezavši 500. obljetnicu objavljivanja knjige Judita Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, koja se obilježava za par dana s djelom Demovića nazvao je ovog svećenika „ocem dubrovačke glazbe“.

Profesorica Dražić predstavila je dio knjige koji donosi pregled nastanka i djelovanja dubrovačkih društava i ustanova: Pjevačkog zbora radio postaje, Gradskog orkestra, Dubrovačkih ljetnih igara te Crkvenog pjevačkog zbora dubrovačke katedrale. Od svih opisanih društava i ustanova do danas nije preživio Pjevački zbog radio postaje, kazala je te spomenula razloge gašenja. Kao redovit problem zborova i orkestara spomenula je nedostatak pjevačke dvorane. Govoreći o Dubrovačkim ljetnim igrama istaknula je kako su kroz sva protekla desetljeća u Grad dolazili najbolji iz svijeta i to na vrhu svoje karijere.

Vlč. Šprajc, koji se u svim svescima ove knjige bavio računalnim prijepisom nota, na predstavljanju u Dubrovniku govorio je o Koncertnoj misi u D-duru za sopran, tenor, bas, orgulje i gudački kvartet, djelo autora Jurja Kraljića, iz 1822. godine. Iako djelo ne spada u razdoblje koje ova 5. knjiga pokriva, otisnuto je u ovoj knjizi kako bi što prije ugledalo svjetlo dana i bilo dostupno za korištenje svim prijateljima dobre glazbe, objasnio je. Misa u D-duru ima pet dijelova, 995 taktova i traje oko 34 minute. Predviđena je za koncertno izvođenje i jedina je takva u dubrovačkoj glazbenoj literaturi te je predstavljač izrazio želju da se uskoro i izvede u programu DLJI kao cjelovečernji koncert.

Urednik izdanja Pavetić kazao je kako se ove večeri zapravo predstavljaju dvije knjige. U knjizi „Velika povijest dubrovačke glazbe od 1945. do 1991. godine“ nalazi i dio pod naslovom „Dubrovačko kotorski misal iz 1070. godine “ koji je tiskan i kao zasebna knjiga. Kotorski misal je izdan 2019. godine u Crnoj Gori te je do sada predstavljen na više mjesta, o čemu je predstavljač detaljnije govorio izdvajajući neke naglaske koje su u tim prigodama istaknuti predstavljači kazali o misalu.

O vremenu i mjestu nastanka te svecima zaštitnicima koji se spominju u tom Dubrovačko kotorskom misalu govorio je profesor sa zagrebačkog KBF-a mr. Šimek. Glavna teza autora Demovića je da je misal u svom originalu nastao u Opatiji Svete Marije na otoku Lokrumu 1070. Autor svoju tezu o nastanku Dubrovačko kotorskog misala dokazuje u prva tri poglavalja djela analizirajući upravo mjesto nastanka, vrijeme nastanka i svece zaštitnike koji se spominju u Dubrovačko kotorskom misalu. Dubrovačko kotorski misal sastoji se od pet slojeva tekstova, o čemu je mr. Šimek također detaljnije govorio.

„Djelo maestra Miha Demovića Dubrovačko kotorski misal predstavlja vrijednu analizu i raspravu za stručnjake i znanstvenike koji se bave poviješću Dubrovnika te njegovom kulturnom i sakralnom baštinom“, kazao je predstavljač. Dodao je i kako je ovo djelo „dar i ostavština domaćeg sina svojoj rodnoj grudi i svome gradu Dubrovniku“.

Autor mo. Demović se u svom obraćanju najviše osvrnuo upravo na Dubrovačko kotorski misal ustvrdivši kako oko ovog djela postoji krađa identiteta. Djelo je nastalo u 11. stoljeću na Lokrumu, vjerojatno je prvi put fizički otuđeno iz Dubrovnika u 14. stoljeću, moguće je da je jedno vrijeme bilo i u Boki kotorskoj. No, neki autori su 2019. godine počeli zastupati tezu da je djelo napisano u Italiji u 12. stoljeću. Ovom knjigom mo. Demović osporava te tvrdnje te iznosi argumente i činjenice u prilog svojoj tezi. „Prastari glazbeno-liturgijski kodeksi uz natpise u kamenu najstariji su spomenici pismenosti europskih naroda koji ih smatraju neprocjenjivim dragocjenostima te ih pomno zaštićuju u posebnim trezorima i nema cijene u zlatu i drugome blagu za koje bi ga prodali. Jedan takav upravo je i Misal napisan u dubrovačkoj opatiji sv. Marije na Lokrumu sredinom 11. stoljeća“, objasnio je važnost ovog misala mo. Demović.

Na početku predstavljanja održan je i prigodni čin sjećanja na dugogodišnju urednicu prof. Ileanu Grazio (1934.-2020.). Pročitan je i dopis rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu dr. Željka Tanjića u kojem se uz ostalo, ističe kako su Demovićeve knjige o povijesti dubrovačke glazbe kapitalno djelo najviše stručne i znanstvene razine, djelo od velike važnosti za kulturnu povijest Dubrovnika, ali i Hrvatske. Izdavač knjiga je udruga „Stara Dubrovačka glazba“.