Radite li već deset godina, a da nemate nijednu godinu staža u knjižici? Uostalom, imate li uopće radnu knjižicu ili vam nikad nije zatrebala? Jeste li zaštićeni sindikatom na svom radnom mjestu ili niste doživjeli takvo radničko organiziranje? Imate li zdravstveno osiguranje? Koliko ste dosad promijenili radnih mjesta i koliko ste potpisali različitih privremenih ugovora?

Takva si pitanja često postavljaju pripadnici prekarijata, nove klase eksploatiranih radnika koja se formirala na neoliberalnom tržištu rada, obilježenom fleksibilizacijom i mobilnošću. Iako se prekarijat polako konstituira i u Hrvatskoj, svakako će njegovo bujanje ubrzati potezi aktualne Vlade i najavljene promjene Zakona o radu. Zato bi naročito one koji ulaze na tržište rada trebala zanimati knjiga 'The Precariat Charter' Guya Standinga, profesora Sveučilišta u Londonu i bivšeg visokopozicioniranog zaposlenika UN-ove Agencije za rad, koju je objavila britanska izdavačka kuća Bloomsbury.

Standing se u 'The Precariat Charter' bavi položajem prekarijata, što je autorova opsesija još od 2011, kada je objavio knjigu 'Prekarijat - nova opasna klasa' (koja će biti predstavljena na Subversive Festivalu). No dok je u prvoj knjizi detektirao razloge nastanka prekarijata kao specifične skupine unutar globalne radničke klase, u 'The Precariat Charter' Standing se usmjerava na ideje da se poboljša položaj suvremenih radnika koji skoro da su izgubili status ravnopravnih građana.

Autor ističe da se prekarijat sve više povećava te da sada obuhvaća sve od sezonskih radnika na moru pa do diplomiranih informatičara koji žive iluziju samozaposlenja kroz masovno pokretanje start up firmi. Iako su trenutno neorganizirani i nepovezani, prekarijat će s vremenom 'pronaći zajednički glas', predviđa Standing, jer se radna prava 20. stoljeća više ne mogu garantirati ni primjenjivati, no to ne znači da zaposleni trebaju biti bez ikakve zaštite. Standing primjećuje i da se članovi prekarijata (što je inače riječ francuskog porijekla, kojom su se opisivali sezonski radnici) drugačije odnose prema radu - on ih ne definira kao osobe, nego ga gledaju kao sredstvo prema cilju.

'The Precariat Charter' se trudi i ponuditi osmišljene politike kojima bi se popravio položaj prekarijata, uzimajući u obzir nove radne odnose u 21. stoljeću. Guy Standing se osvrće i na ekološke aspekte ove tematike, s obzirom da klimatske promjene imaju potencijal dugoročno transformirati svjetsku ekonomiju, a možda je i uništiti.

Zato ne čude pohvale koje je Standing dobio za ovu knjigu, pa tako Guardian piše da je riječ 'o rijetkom tekstu s ljevice koji ne lamentira nad boljom prošlošću nego prihvaća izazov budućnosti. Knjiga nudi novu svrhu djelovanja progresivnoj politici te zagovara ekonomske prakse koje će stvoriti zajedničku sigurnost i povećati humanost'.