Monomit je postojao raštrkan u narodnim pričama puno prije nego ga je Joseph Campbell prepoznao pomnom analizom korpusa narodnih priča. Campbell je tako, u funkciji katalizatora, predstavio svijetu Monomit kao obrazac koji se krije iza 'svake priče ikad ispričane i koji je u svojoj srži stariji od piramida, od Stonehengea i od najstarijih špiljskih crteža', a tu je narativnu paradigmu nazvao 'junakovim putem', stoji u priopćenju.

Monomit je tada krenuo na put kroz vrijeme, mjesto, teoretičare, umjetnike i njihova djela, isijavajući srž one prve priče koja je sadržana u svakoj priči. Tako putujući i uvijek se iznova ostvarujući, Monomit je došao do glazbenika Branimira Norca. Norac ga je čuo i uglazbio, te poslao dalje na put. Monomit, sada u obliku skladbe, prelazi prag i dolazi pred Škvadru. Unatoč katastrofi i svim popratnim nedaćama oprostoreni Monomit izdržava kao prva, dubinska, primordijalna priča u tijelima Škvadre sve do klimaksa, kojem vi upravo namjeravate svjedočiti. Čini se da je i sam Monomit prošao Campbellov junakov put, koji se sastoji od katalizatora, prelaska praga, katastrofe i klimaksa, ali se na svom putu, kao i sve stvari koje putuju, razvio u nepredviđenom smjeru. Sada je bliži misli velikog američkog pisca Thorntona Wildera, 'Mit nije priča koja se čita s lijeva na desno, od početka do kraja, već stvar koja se cijelo vrijeme drži pred očima'.

• Izvode: Eva Kocić i Gendis Putri Kartini
• Koreografkinja: Marta Habulin Glazba: Branimir Norac
• Dramaturg: Patrik Gregurec
• Dizajn svjetla: Martin Šatović
• Kostimografija: Barbara Radelja
• Dizajn plakata: Julia Stura