U ponedjeljak 2. svibnja 2022. u Zagrebu je u 95. godini života umro akademik Đuro Seder, istaknuti hrvatski slikar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Rodio se u Zagrebu, 29. studenog 1927. Pohađao je Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturirao je 1946. na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Studij slikarstva završio je 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Antuna Mejzdića, dok je specijalizaciju za slikarstvo završio 1953., kod profesora Marina Tartaglie.
Nakon studija radio je kao tehnički urednik i grafički dizajner u nekoliko časopisa i izdavačkih poduzeća (Jugoslavenski radio, Agencija za marketing – Vjesnik.). Bavio se grafikom (Crne slike, 1973.), te ilustracijom dječjih knjiga (izdavačke kuće Mladost i Školska knjiga).
Bio je član umjetničke skupine Gorgona od 1959. do 1966.
Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća objavljivao je poeziju (časopisi Razlog, Kolo, Forum, Republika), a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi BiblioTEKE iz Zagreba.
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu predavao je od 1981. do 1998., a od 1983. do 1987. bio je dekan. Od 2012. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Za redovitog člana HAZU izabran je 2000., a od 2011. bio je voditelj Gliptoteke HAZU.
Samostalno je izlagao od 1958., a radovi mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te privatnim zbirkama.
Sederovi rani radovi pod utjecajem su Marina Tartaglie i postsezanizma (Mrtva priroda na crvenom fondu, 1957.). Period djelovanja u Gorgoni obilježen je nefigurativnim slikama, u početku koloristički bogatijim, a kasnije monokromnim, gusta namaza, s rudimentarnim znakovima, na tragu enformela (Bez identiteta, 1959.; Kompozicija, 1961.; Anonimna forma, 1963.). Sedamdesetih se vraća boji i stvara radove oslobođene geste i naslućenog motiva (Bez identiteta, 1977.; Kupači, 1978.; Krošnje, 1979.). Jedan je od začetnika nove slike čija je izražajnost naglašena otvorenim koloritom, pastoznim namazom i ekspresivnim motivima (Susret, 1983.; Rajski cvijet, 1985.; Čovjek i njegova sjena, 1988.). Devedesetih uvodi biblijske teme (Nebesko rukovanje, 1991.; Krist, 1997.; Posljednja večera, 2004.). Autor je i crkvenih vitraja (Navještenje Gospodnje, Franjevački samostan Sv. Ilije, Zagreb, 2000.), te niza djela biblijske tematike u bosanskohercegovačkim crkvama i samostanima.
Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada od kojih se izdvajaju Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2001.), Odličje Danice s likom Marka Marulića (1996.) te Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2018.).
