Knjiga se bavi Community art festivalom-akcijom Projekt Ilica: Q’ART (2000.-2016.-2022.) koji promišlja grad kao jednu od organiziranih zajednica na planeti Zemlji i njezinoj sinergiji sa svim ostalim vrstama kroz misao ŽIVJETI SA ŽIVOTOM, stoji u priopćenju.

O knjizi..

U središtima mnogih europskih gradova i kulturnih središta je tijekom 1980-ih i 1990-ih došlo do premještanja života i trgovine iz centra prema periferiji, što je rezultiralo iseljavanjem stanovništva i zamiranjem tradicionalnih obrtničkih sadržaja, a to je dovelo do naglog porasta praznih prostora u gradskim centrima. Istovremeno su se u kulturnim središtima počeli razvijati konzumeristički sadržaji usmjereni turistima, a uloga kulture i kulturne baštine svedena je na službenu, statičnu i reprezentativnu.

Ilica je jedna od najpoznatijih povijesnih zagrebačkih gradskih ulica, ujedno i glavna ulica grada. Unatoč zapostavljenoj urbanoj infrastrukturi, ispražnjenim i zatvorenim prostorima, Ilica je i dalje fundamentalno simbolički i prepoznatljivi topos grada Zagreba. U tom kontekstu pokrenut je projekt pod imenom Projekt Ilica: Q'ART, s težnjom pronalaženja modela upravljanja kulturnom i povijesnom baštinom koji će omogućiti lokalnim zajednicama da reaktiviraju prostore i općenito ekonomiju zapuštenih starih gradskih cjelina u svrhu vlastitog ekonomskog i društvenog razvoja putem kreativnih i kulturnih djelatnosti, čime bi se potaknula i njihova fizička obnova. Ti prostori i lokalni kreativni i kulturni potencijali shvaćeni su kao resursi koje lokalna zajednica može iskoristiti kako bi sačuvala lokalna obilježja i kulturnu raznolikost te generirala nove vrijednosti – povećanje vidljivosti lokalnih aktera iz kreativnih i kulturnih djelatnosti kroz nova radna mjesta u gospodarskom, kreativnom i turističkom sektoru i povećanje kvalitete života stanovnika.

Kada govorimo o Ilici važno je istaknuti da je ona u prostornom kontekstu specifikum koji je aktivno proživljavao sve promjene grada Zagreba koje obuhvaćaju njegovu izgradnju od kraja 18. do 21. stoljeća. Riječju, Ilica je zrcalo arhitektonskog razvoja Zagreba. Pri tome se postavlja pitanje koje su to povijesno-urbanističke vrijednosti Ilice, odnosno što ju je učinilo prepoznatljivom i različitom od drugih gradskih ulica. Četiri su ključna elementa koja su odredila njezin identitet: vijugavi prirodan tok, povijesna slojevitost, neujednačenost vertikalnih i horizontalnih gabarita i multietničnost. Također, identitet Ilice određuju i karakteristične djelatnosti koje su se na njenom prostoru kroz povijest odvijale. Od najranije povijesti to je prometnica nastala kao prirodna komunikacija, slijedeći konfiguraciju najnižih jugozapadnih obronaka Medvednice. Od srednjeg vijeka pa sve do kraja 18. st. prostor Ilice bio je izrazito ruralnog karaktera, s imanjima, tzv. majurima, sa stambeno-gospodarskim objektima, vrtovima, voćnjacima i oranicama. Od kraja 18. stoljeća dolazi do transformacije karaktera Ilice. Velika se imanja usitnjavaju, postaju građevinska zemljišta na kojima svoje kuće grade prvo obrtnici a potom i trgovci. Ovaj ruralni karakter Ilice još će se djelomično zadržati tijekom prvih desetljeća 19. st., da bi od sredine 19. st. Ilica poprimila karakter izrazito trgovačko-obrtničke ulice, a koji joj je odredio i današnji identitet.

Struktura projekta ne slijedi klasičnu strukturu već omogućuje disperzirane aktivnosti, među kojima podjednaku važnost imaju stručne aktivnosti: mapiranja, istraživanja i radionice na temelju kojih će se izraditi modeli za revitalizaciju Ilice, kao i aktivnosti koje povećavaju uključenost cijele zajednice u projekt i njegovu vidljivost.

S obzirom na trendove u drugim zemljama EU koje se susreću s ovim istim problemom te već odavno razvijaju modele za njegovo rješavanje, potrebno je osvijestiti što veći dio javnosti o važnosti takvih promjena, kako donosioce politika na državnoj i lokalnim razinama tako i same građane, kako bi ih se potaknulo na to da i sami sudjeluju u aktivnostima i artikuliraju svoje potrebe, a u cilju podizanja kvalitete života u zajednici.

Ilica kao žila kucavica grada Zagreba pripada ponajprije svojim stanovnicima, kojih je na žalost sve manje, a onda i svim ostalim građanima Zagreba. Njima su kao ciljnoj skupini namijenjene sadržajne aktivnosti kako bi im se približila važnost participativnog upravljanja i sudjelovanja u odlučivanju i ko-kreaciji svoga životnog prostora i okoline. Umjetnost promišlja, artikulira i oblikuje kulturu života te kroz ovaj projekt, izmještena iz svojih uobičajenih prostora, razvija svijest o potrebi njegovanja umjetnosti i inovativnosti kao modela promišljanja javnog prostora, bilo da je potekla iz same zajednice, bilo da je nastala davanjem prostora umjetničkom izričaju.

Ali što se događa sa svijetom kada umjetnost/umjetnik napusti studio i izložbeni muzejski ili galerijski prostor, kada zakorači na ulicu, trg ili ...?