Prve poslijeratne generacije su se pravile kao da se nacizam nije ni dogodio, niti su ga oni većinski podržavali, postavši 'Hitlerovi voljni djelatnici', kako je Nijemce opisao povjesničar Daniel Jonah Goldhagen. Mladi odrasli u industrijskom čudu Zapadne Njemačke i ekonomiji koja je cvjetala su pak zapitali svoje roditelje što su oni radili i bili za vrijeme nacizma, pa je ta šezdesetosmaška generacija pokrenula temeljito i nemilosrdno obračunavanje Nijemaca s vlastitom najmračnijom prošlošću. Takav kritički, ali i za budućnost konstruktivan odnos prema svojim zločinima ostao je, nažalost, tek njemački specifikum, zahvaljujući kojem su se Nijemci izliječili od političkog mesijanstva i brutalnog ekstremizma.

Ipak, trauma Adolfa Hitlera i danas je prisutna u Njemačkoj, a svako bavljenje njime izaziva rasprave i komentare. Njih će sigurno biti i u povodu nove izložbe koja je postavljena u Njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu, u periodu od 15. listopada do 2. veljače 2011.

Naslov govori sve: 'Hitler i Nijemci. Nacija i zločin', a zanimljivo je da je ovo prva izložba u Njemačkoj kojoj je središnja tema bivši diktator. Stoga je uloženo puno truda kako bi se izbjegla bilo kakva glorifikacija, te prikazala i razotkrila povezanost između Hitlera i naroda koji ga je u jednom momentu bespogovorno obožavao. 'Čak i 65 godina nakon kraja Drugog svjetskog rata Hitler i nacionalsocijalizam ostaju aktualne teme, o kojima se svaka nova generacija pita iste stvari. Kako je Hitler bio moguć? Zašto su se toliki Nijemci bili spremni staviti u službi Hitlera, te tako aktivno podržati nacističku diktauru?', pitanja su koja u predgovoru kataloga postavljaju kustosi dr. Hans-Ulrich Thamer, dr. Simone Erpel i Klaus-Jürgen Sembach.

'Hitler i Nijemci' nudi neke od odgovora na ova pitanja. U katalog je uključen i esej britanskog povjesničara Iana Kershawa, autora jedne od najiscrpnijih biografija Hitlera, a cilj je posjetiteljima dati što jasniji povijesni kontekst nacističkog perioda i zločinačke ideologije.
Kustosi su bili svjesni osjetljivosti svojeg posla, s obzirom da su postavljali izložbu o krvoločnom diktatoru u gradu koji je svojedobno bio centar njegovog Trećeg Reicha, te su ipak ustuknuli pred rušenjem pojedinih tabua. Primjerice, specifične i odlično dizajnirane Hitlerove autentične uniforme, koje se čuvaju u Moskvi, nisu htjeli izložiti, kao ni slike na kojima se diktatora vidi u herojskim pozama. Kako samo ime izložbe kaže, 'Hitler i Nijemci' se najviše bavi odnosom Vođe i Naroda, koji ga je sve do kraja 1941. godine bespogovorno obožavao, u potpunosti se s njime identificirajući. Zato su izabrane fotografije na kojima Hitler nikada nije sam, nego se nalazi u društvenom, političkom ili vojnom kontekstu perioda njegove vladavine.

Primjerice, može se vidjeti velika tapiserija koju su kustosi pronašli u gradiću Rotenburg an der Fulda, na kojoj se vide pripadnici Hitler Jugenda, nacističkih jurišnika i nacističke Lige njemačkih djevojčica, koji marširaju u obliku velike svastike. Tapiseriju su Hitleru u čast bile izradile dvije skupine žena, kao izraz potpune odanosti Führeru. Izložene su i raznolike nacističke memorabilije, poput knjige fotografija 'Hitler kojeg nitko ne poznaje', koja je bila bestseler kada se pojavila u prodaji prije sedamdesetak godina. Kako bi prikazali mijenjanje njemačke percepcije Hitlera u poslijeratnoj Saveznoj Republici, kustosi su u jednoj prostoriji izložili i 46 naslovnica tjednika Der Spiegel na kojima je bio Hitler. Prva je iz 1964. godine, s naslovom 'Anatomija jednog diktatora', dok je najsvježija iz 2009. Tu su, naravno, i lažni Hitlerovi dnevnici, koje je 1982. objavio tjednik Stern, misleći da u rukama ima autentično štivo.

'Hitler i Nijemci' je povijesna izložba koja ostavlja i dosta toga što bi se još trebalo obraditi, ali s obzirom da je prva svoje vrste u Njemačkoj, drukčije nije ni moglo biti. Ipak, kao najveći propust u postavu troje kustosa smatra se njihovo ignoriranje povezanosti zgrade Njemačkog povijesnog muzeja i Adolfa Hitlera. Naime, 21. ožujka 1943. u toj zgradi je bio neuspješno pokušan atentat na führera. On je došao posjetiti izložbu zarobljenog sovjetskog oružja, i to na tadašnji nacistički blagdan Dan sjećanja na heroje. U njegovoj pratnji bio je i oficir Rudolf-Christoph von Gersdorff, koji je u muzej unio dvije tempirane bombe i namjestio ih da eksplodiraju. No Hitler se u razgledanju sovjetskog oružja zadržao vrlo kratko te je otišao prije nego su eksplozivne naprave mogle detonirati, pa ih je Von Gersdorff morao deaktivirati. Općenarodnoj zaluđenosti unatoč, ipak je bilo Nijemaca koji su shvatili kakvo je zlo Adolf Hitler. Izložba 'Hitler i Nijemci', prva svoje vrste u suvremenoj Njemačkoj, ipak - i s potpunim pravom - u prvi plan stavlja široke narodne mase koje su ludog diktatora obožavale.