Zagrebačko kino Tuškanac od 22. do 29. travnja premijerno predstavlja retrospektivu gruzijsko-francuskog redatelja Otara Iosselianija, kojom obuhvaća svih trinaest autorovih restauriranih dugometražnih igranih filmova
Kako je najavljeno, riječ je o filmašu čija filmska idiosinkratičnost izmiče standardnim kategorizacijama i čija se poetika temelji na nizanju svakidašnjih situacija, tematiziranju društvenih uloga i bizarnih karaktera. Retrospektivu nazvanu 'Harmonične disonance Otara Iosselianija u kinu Tuškanac' otvara humorna drama 'Zbogom, jadnici' (1999), ovjenčana nagradom FIPRESCI na dodjeli Europskih filmskih nagrada, ujedno i jedan od najpoznatijih redateljevih filmova.
'Epizodično dramaturški strukturirano ostvarenje naizgled bez zapleta, ležerno je, šarmantno, ali i dovoljno ozbiljno te inteligentno koncipirano djelo koje se duhovito bavi položajem francuskog radništva na nižim razinama društvene ljestvice', ističe se u najavi.
Slijede socijalna drama 'Opadanje lišća' (1966), opservacije o ljubavi, radništvu i birokraciji, čiji je adut i dojmljiva atmosferična fotografija Abessaloma Maisuradzea te komedija 'Jesenski vrtovi' (2006), satirički osvrt na svijet visoke politike i asocira na filmove Jacquesa Tatija, ali i na bunjuelovsku satiru.
Tu su i humorna drama 'Lov na leptire' (1992), ovjenčana dvjema nagradama u Veneciji, nepretenciozan, angažiran film koji 'polazi od humanizmom natopljenog prikaza provincijskog seoskog života i prerasta u uvjerljivu moralističku priču o prolaznosti tog života.'
Publika će imati priliku vidjeti i 'Chantrapas' (2010), djelo u kojem je moguće prepoznati autobiografske detalje autora, u Veneciji nagrađenu humornu dramu 'Razbojnici, poglavlje VII' (1996), i 'Pastoralu' (1975), priču o susretu dviju skupina ljudi različitih kulturnih i mentalitetnih zaleđa te posljednji film koji je Iosseliani snimio prije odlaska u Francusku. Prikazat će se i crnohumorna satirična komedija 'Zimska pjesma' (2015) te humorne drame 'Bio jednom jedan drozd' (1970) i 'Ponedjeljak ujutro' (2002), nagrađena na Berlinaleu, koja se bavi temama monotonije radničkog života, kao i egzistencije uopće te 'I bi svjetlost' (1989), priča o propasti jedne civilizacije i kulture.
Retrospektivu Otara Iosselianija (Tbilisi, 1934.) zatvaraju krimi-komedija 'Ljubimci mjeseca' (1984), nagrađena u Veneciji, duhovit i oštrouman prikaz klasnih i društvenih odnosa te humorna romantična drama 'Priča o stvarima' (1961), njegov diplomski film pod mentorstvom Aleksandra Dovženka, koji je bio bunkeriran na punih 15 godina.